Kada je potrebno razvijati fonološku svjesnost i što je fonološka svjesnost?

Kad dijete dođe u predškolsku dob, mnogi roditelji se prvi put susretnu s izrazom fonološke svjesnosti i njezine važnosti za razvoj djetetovih predvještina čitanja i pisanja, tj. pripreme za početno čitanje i pisanje. Same predvještine čitanja i pisanja se „sastoje“ od percepcije inicijalnog, medijalnog i finalnog glasa unutar riječi, koje su dobar temelj za razvijanje glasovne i slogovne analize i sinteze.

Što je fonološka svjesnost

Ono što je važno znati jest da je fonološka svjesnost naša svijest o tome da su riječi sastavljene od manjih jedinica – slogova i fonema. Ona se razvija prirodno, no u tom procesu se može naići na teškoće. Ako dijete ima teškoću prilikom glasovne i slogovne analize i sinteze, možemo očekivati i teškoće prilikom usvajanja početnog čitanja.

Fonološku svjesnost možemo poticati raznim igrama i zadacima koji su djeci zabavni, a usput nesvjesno usvajaju važne elemente koji će im kasnije poslužiti u čitanju. U fonološkoj svjesnosti važna su tri elementa:

• prepoznavanje i proizvodnja rime,
• razdvajanje i spajanje riječi na slogove te
• razdvajanje i spajanje riječi na foneme (glasove).

Kako razvijati fonološku svjesnost?

Već sam navela da je fonološka svjesnost važan element za početno čitanje i pisanje, tj. za glasovnu i slogovnu analizu i sintezu, pa ćemo tako i krenuti s primjerima.

Važno je uvijek djetetu „produljiti“ glas koji se „očekuje“ da dijete „čuje“. To je faza percepcije inicijalnog, medijalnog i finalnog glasa unutar riječi. Kao primjer možemo navesti riječ „pas“. Ako tražimo od djeteta da nam kaže inicijalni glas u riječi, tada produljimo i izgovorimo prvi glas malo glasnije (primjer pppas /manje čujno/). Ako tražimo medijalnu poziciju (primjer paaas /medijalnu poziciju produljimo i glasnije izgovorimo/), a kada tražimo finalnu poziciju, tada produljimo zadnji glas (primjer passs /produljeno i glasnije izgovaramo/).

Nakon percepcije pozicija glasova unutar riječi, radi se na razvijanju glasovne i slogovne analize i sinteze, što znači da se s djetetom kreće u spajanje glasova u slogove, pa rad na riječi s tri glasa (pas), nadalje četiri glasa (dvosložna riječ), pet glasova (dvosložna riječ) te šest glasova u nizu (trosložna riječ). I tu možemo stati; ako dijete može spojiti šest glasova u nizu, tada ima razvijenu glasovnu i slogovnu sintezu te nije potrebno raditi na više slogova jer je dijete usvojilo sintezu.

Usporedno možemo raditi i na glasovnoj i slogovnoj analizi na način ponavljanja percepcije inicijalnog glasa, najprije kroz slog (spajanje dva glasa), nadalje riječ (provući do šest glasova u nizu), isto kao i kod sinteze, koja je zapravo početno čitanje. Glasovna i slogovna analiza je pisanje, tj. diktat te se s djetetom vježba kroz percepciju inicijalnog, medijalnog i finalnog glasa unutar riječi i usvaja se pisanje po diktatu, odnosno uz razvijanje fonološke svjesnosti, dijete usvaja predvještine čitanja i pisanja.

Vježbanje slušanja rime i ritma

Ništa manje važno je vježbanje slušanja rime i ritma te se vježbe provode kroz igru. Kao primjer možemo navesti igru jeke u kojoj plješćemo ritam, a dijete treba odgovarati u istom ritmu. Alternativa ovoj igri može biti da sakupimo predmete koji proizvode različite zvukove, pa sjednemo s djetetom leđa uz leđa. Tada uzmemo neke štapiće ili bilo što drugo što možemo naći, a s čime možemo lupkati u ritmu. Dijete tada uzima drugi par štapića i kažemo mu da lupka kao jeka. Postoji još i igra pljeskanja u kojoj plješćemo u ritmu riječi i slogova uz pjesme koje recitiramo ili pjevamo. Ove igre možemo primjenjivati za djecu od dvije i pol godine, pa nadalje.

Kako će dijete prepoznati rimu?

Možemo uzeti niz slika i od djeteta tražiti da prepozna dvije koje „slično zvuče“.

Posložimo sličice s pojmovima koji se rimuju (npr. luk – vuk, rak – vlak, sir – žir, nos – bos, trava – krava, most – kost). Najprije od djeteta tražimo da imenuje sličice, a zatim da spoji (zalijepi, oboji, zaokruži…) dvije koje mu slično zvuče, tj. rimuju se. Ako dijete ne može samostalno odrediti parove, prokušamo ga poticati tako da ga, primjerice, pitamo: „zvuči li ti sličnije luk-rak ili luk-vuk?”

Nadalje, možemo još posložiti u red tri sličice (dvije koje se rimuju te jednu koja se ne rimuje) i tražimo od djeteta da izbaci uljeza iz niza, odnosno sličicu koja tu ne pripada.