Kada i zašto je potrebna indukcija poroda

Indukcija poroda predstavlja metode izazivanja poroda, tj. poticanja maternice na trudove. Prvenstveno se primjenjuje kada je zdravlje majke ili djeteta ugroženo, a najčešće kod prenesene trudnoće (trudnoće koja traje dulje od 42 tjedna).

U nastavku teksta saznajte koje metode indukcije poroda postoje, kada i zašto se izvodi te u kojim je slučajevima indukciju ipak potrebno izbjegavati.

Indikacije za indukciju

Kao što je već spomenuto, indukcija poroda predstavlja metode izazivanja poroda, odnosno poticanja maternice na trudove. U procjeni potrebe za indukcijom poroda razmatraju se zdravlje majke i djeteta, dob ploda (gestacijska dob), položaj ploda u maternici te stanje vrata maternice.

Najčešće se indukciji poroda pristupa kod:

• prenesene trudnoće (trudnoće koja traje dulje od 42 tjedna),
• prijevremenog puknuća vodenjaka (ako ubrzo ne započne spontani porod, a u svrhu sprječavanja razvoja infekcije kod majke, novorođenčeta ili infekcije maternice),
• blizanačke trudnoće (važno je naglasiti da blizanačke trudnoće ne moraju uvijek biti indikacija za indukciju poroda),

• preeklampsije, odnosno stanja povišenog krvnog tlaka u trudnoći,
• abrupcije posteljice – prijevremenog, djelomično ili potpunog odljuštenja normalno smještene posteljice,
• oligohidramniona – premale količine plodne vode, što otežava kretnje ploda u maternici te uzrokuje deformacije koštanog i mišićnog tkiva,
• unutarmaterničnog zastoja u rastu – indukcija poroda većinom je najbolje rješenje za plod sa zastojem rasta u terminu, no u slučaju ugroženosti ploda preporučuje se carski rez,
• unutarmaternične smrti ploda – kako bi se smanjila emotivna patnja trudnica, ali i rizik razvoja infekcija, indukciji poroda se obično pristupa unutar 48 sati od tragičnog završetka trudnoće.

Ponekad se nakon 39. tjedna trudnoće izvodi i elektivna indukcija poroda, na zahtjev majke.

Kako se izvodi indukcija poroda

Preduvjet za indukciju poroda jest zrelost vrata maternice (cerviksa). Kako bi se potaklo njegovo širenje i sazrijevanje, koriste se sljedeće metode:

• Prostaglandini – mogu se primijeniti oralno, kroz usta ili intravaginalno, takozvano „induciranje poroda gelom”. Prostaglandini potiču širenje i mekšanje vrata maternice.
• Foleyev kateter – balon Foleyjeva katetera se ispuni vodom te izvadi, odnosno ispadne tek kada se postigne dovoljno širenje vrata maternice.
• Lijekovi za dilataciju (širenje) cerviksa – ovi lijekovi se apliciraju u rodnicu, gdje pomažu širenju cerviksa.

Nakon sazrijevanja vrata maternice, indukcija poroda se izvodi ili amniotomijom ili uz pomoć dripa (oksitocin). Amniotomija podrazumijeva bušenje vodenjaka, odnosno vodenjak se mehanički probija posebnom kukom.

Oksitocin (drip) je najsigurnija i najučinkovitija metoda kojom se injekcijom oksitocina potiču trudovi (kontrakcije maternice). Oksitocin se inače normalno proizvodi tijekom samog poroda.

Komplikacije indukcije

Moguće komplikacije indukcije poroda su:

• abnormalan puls ploda – prostaglandini i oksitocin mogu uzrokovati preintenzivne kontrakcije maternice te, posljedično, promjene u pulsu djeteta. Stoga je važno pravilno doziranje navedenih pripravaka te primjena u pravilnim vremenskim razmacima.
• ruptura (puknuće) maternice,
• krvarenje nakon poroda,
• infekcije – amniotomija, tj. bušenje vodenjaka nosi sa sobom povećan rizik od infekcije.

Kada se ne smije inducirati porod?

Kontraindikacije za indukciju poroda su:

• vaginalni porođaj nakon prethodnog carskog reza,
• placenta previa (predležeća posteljica),
• poprečni ili kosi položaj ploda,
• genitalni herpes,
• prolaps (ispadanje) pupkovine.