Iz povijesti medicine: kako je razvijena radikalna operacija prostate

Pionirski rad Theodora Billrotha i Hugha Hamptona Younga, koji su uveli prostatektomiju kod karcinoma prostate, omogućio je bolesnicima s lokaliziranim karcinomom (eng. organ-confined) da izaberu kirurški zahvat kao oblik liječenja. Bez znanstvene znatiželje Patricka C. Walsha, koji je istraživao anatomiju prostate i usavršio kiruršku tehniku očuvanja živca (eng. nerve-sparing), bolesnici bi se i dalje suočavali s neugodnim komplikacijama prijašnjih zahvata.

Operacija prostate nekada i danas

Prije nego je Walsh 1982. prvi uveo revolucionarnu radikalnu prostatektomiju, bolesnici s karcinomom prostate našli su se pred nezavidnim izborom. Mogli su odabrati potpuno kirurško odstranjenje prostate s okolnim tkivom, uz rizik inkontinencije i impotencije, dok je drugi izbor bio onaj kojim se izbjegavaju komplikacije, ali se bolesno tkivo ne odstranjuje u potpunosti.

Prije se većina muškaraca lako opredjeljivala za radijacijsku terapiju izbjegavajući radikalnu prostatektomiju sa svim rizicima koje nosi takav opsežan kirurški zahvat. Nekada je samo 7% pristajalo na kirurški zahvat. Nasuprot tome, danas više od jedne trećine bolesnika pogodnih za zahvat pristaje na njega, većinom zadržavši intaktnom i erektilnu funkciju i urinarnu kontrolu.

Znatno prije nego je ta operacija postala standardom u liječenju lokaliziranog karcinoma prostate, pojedini kirurzi postavljali su i učvršćivali njezine temelje. Billroth iz Beča odvažno se upustio u to tabu područje i 1867. godine pokušao je napraviti radikalnu perinealnu prostatektomiju u bolesnika s karcinomom prostate, ušavši kroz inciziju u perineumu (rez na području između anusa i skrotuma). Taj postupak je prihvatio i razradio tzv. „otac američke urologije”, Young sa Sveučilišta Johns Hopkins. Potaknut uspjehom perinealne prostatektomije u liječenju benigne hiperplazije prostate, Young je došao na zamisao da bi karcinom prostate mogao izliječiti ako ekstrahira cijelu prostatu s njenom kapsulom. Da bi to postigao, studirao je anatomiju prostate i dizajnirao kirurški plan.

Prva operacija karcinoma prostate uz komplikacije

Young, inače osnivač i pokretač „The Journal of Urology”, službenog časopisa Američkog urološkog društva, učinio je svoju prvu operaciju karcinoma prostate 7. travnja 1904. Tada je odstranio postarijem svećeniku prostatu s okolnim tkivom. Nije poznato u kojem je stadiju bio malignitet prostate pri postavljanju dijagnoze. Shodno tome, nije poznato je li izliječio bolest.

Od 1945., kada je Britanac Terence Millin učinio prostatektomiju retropubičnim pristupom, dao je kirurzima mogućnost izbora pristupa na prostatu. Valja napomenuti da se i Young radije odlučivao za donju abdominalnu inciziju u odnosu na perinealni pristup.

U to su doba oba pristupa, a naročito Millinov retropubični, bili ozloglašeni zbog često profuznog, teško kontroliranog krvarenja „u dubini” operacijskog polja. Većinom su svi operirani muškarci postajali impotentni, a njih 15 do 25% patilo je od teške inkontinencije. Stoga nije začuđujuće da su se 1950-ih liječnici okrenuli radioterapiji zbog manjih komplikacija. I pored toga što se tim oblikom liječenja ne može u potpunosti izliječiti bolest.

Walshov revolucionaran zahvat

Walsh je vratio povjerenje u Youngove i Millinove kirurške opcije liječenja, uvodeći svoje inovativne kirurške tehnike nerve-sparinga. Proučivši i definiravši anatomiju prostate, pokazao je drugim kirurzima kako mogu odstraniti prostatu, a da pri tome sačuvaju pripadajuće krvne žile, snopove živaca i sfinkterske mehanizme.

Walsh je prvi razvio sigurniju operaciju, smanjivši gubitak krvi tijekom operacije. To je postigao boljom topografskom preglednošću prostate. Njegova tehnika dorađena je uspješnom suradnjom s nizozemskim urologom Pieterom Donkerom. I pored toga što se Donker služio manjim anatomskim preparatima radi jasnijeg pregleda, Walsh u svojim prvim pokušajima nije uviđao važnost vlastitog istraživanja secirajući kadavere mrtvorođene djece radi studije živaca mjehura. Pomno ispitujući fetus 13. veljače 1981. Walsh je dokazao da su živci prostate izvan prostate te da ih je moguće sačuvati tijekom operacije.

Spomenuto istraživanje na kadaverima fetusa Walshu je omogućilo prvu uspješnu nerve-sparing radikalnu prostatektomiju 26. travnja 1982. g. kada je odstranio prostatu 52-godišnjem profesoru psihologije. Time je bolesniku pružena mogućnost normalnog i kvalitetnog života bez karcinoma.

Urolozi su ubrzo prihvatili Walshovu tehniku, a istraživanje karcinoma prostate dobilo je novi zamah. Tijekom operacije uklonjeno tkivo omogućilo je patolozima da bolje okarakteriziraju proširenost bolesti i pomognu kirurgu u procjeni vjerojatnosti izlječenja.

Izvor: Poliklinika Medikol