Intolerancija na hranu kod kućnih ljubimaca: simptomi, dijagnosticiranje i liječenje

Intolerancija na hranu ili nealergijska preosjetljivost na hranu je zakašnjela patološka reakcija na hranu, piće i aditive u hrani. Uzrokuje niz simptoma u jednom ili više organa i organskih sustava. Nastaje uslijed nedostatka specifičnih kemijskih tvari ili enzima potrebnih za probavu hrane, ali i zbog patološke reakcije na neke uobičajeno prisutne tvari u hrani.

Imunosni sustav crijeva najveći je i najvažniji u cijelom tijelu. Crijeva omogućavaju skoro nevidljivu zapreku za bakterije, viruse i druge patogene organizme koji uzrokuju bolesti, kao i zapreku protiv stranih proteina koji dolaze iz hrane.

Kako nastaje intolerancija na hranu

Organizam ima iznenađujuće dobru podnošljivost prema hrani, pod uvjetom da se ona probavlja na pravilan način, to jest kroz crijevne resice.

U određenim okolnostima, npr. za vrijeme metaboličkog stresa ili infekcija, miran suživot kroz crijevnu barijeru biva poremećen i razvija se upalni odgovor, što djeluje na crijevnu permeabilnost (propusnost), koja se povećava te je veći transport antigena kroz nju.

Upalni proces narušava funkciju glatke muskulature enteričkih živčanih vlakana, a s vremenom su zahvaćeni i dublji živčano-mišićni slojevi. Dolazi do razvoja „sindroma probušenog crijeva“ koje rezultira povećanjem transporta antigena i stimulacije IgG antitijela.

Velika količina cirkulirajućih imunokompleksa može povećati koloidno-osmotski tlak krvne plazme što dovodi do zadržavanja veće količine tekućine izvan i unutar stanica. Posljedica je oštećenje različitih stanica i tkiva, ali i stvaranje edema s posljedicom povećanja tjelesne mase (pretilost).

Što uključuje intolerancija na hranu?

Intolerancija na hranu može uključivati farmakološki, metabolički i toksični odgovor na hranu ili komponente hrane:

• metaboličke reakcije na hranu uzrokovane su urođenom ili stečenom greškom u metabolizmu hranjivih tvari, kao što su diabetes melitus, deficit laktaze, fenilketonurija i favizam.
• farmakološke reakcije su općenito uzrokovane kemijskim tvarima niske molekularne težine, bilo da se radi o prirodnim sastojcima hrane (salicilati, amini…) ili umjetno dodanim tvarima (konzervansi, boje, emulgatori, poboljšivači okusa…). Ove tvari uzrokuju biokemijske nuspojave slične onima koje uzrokuju lijekovi.
• toksine u hranu oslobađaju bakterije ili su posljedica kontaminacije.

Simptomi intolerancije

Simptomi intolerancije značajno variraju od životinje do životinje, a često nas navedu na krivi trag. Oni mogu obuhvaćati:

• kožu – osip, svrbež, urtikarija, angioedem, dermatitis, ekcem, psorijaza, akne,
• respiratorni sustav – otok nosne sluznice, rinitis, sinusitis, nadražaj ždrijela,
• probavni sustav – grčevi u trbuhu, vrijedovi u usnoj šupljini, mučnina, vjetrovi, proljev, zatvor i sindrom iritabilnog crijeva.

Dijagnosticiranje

Intolerancija na hranu uzrokuje formiranje antitijela protiv proteina određene vrste hrane, ali ne IgE (koji bi ukazivao na alergijski proces), nego IgA antitijela u prvoj fazi, a nakon višestruke stimulacije formiranje IgG antitijela.

Vrlo je teško otkriti koja hrana uzrokuje pojavu intolerancije jer u njoj sudjeluju „spora“ IgG antitijela. Krivac (hrana) i egzekutor (IgG antitijela) ne pojavljuju se u isto vrijeme.

Dijagnoza se postavlja na temelju kožnih i seroloških testova kojima se eliminira ostale uzroke. Nakon eliminacije „pravih“ alergija na hranu te drugih mogućih uzroka, pristupamo testu intolerancije na hranu.

Ovim testom se dokazuje patološka prisutnost specifičnih IgG antitijela. Ova „spora“ antitijela nastaju nakon što je organizam u nekom sastojku hrane prepoznao „stranca“ (antigen) kojeg mora eliminirati iz svog teritorija. Što je „stranaca“ više, to je mogućnost eliminacije manja i životinjska antitijela koja su „lisičinama“ povezana za antigene, lutaju organizmom, stvarajući probleme gdje god se zadrže u većem broju.

Liječenje

U prvoj, inicijalnoj fazi liječenja, iz prehrane je potrebno izbaciti sve namirnice za koje se je utvrdilo da postoji bilo koji stupanj intolerancije, dok u drugoj fazi (fazi održavanja) trajno izbjegavamo namirnice s visokim stupnjem intolerancije.

Kao što simptomi nisu burni i ne dolaze naglo, tako se i njihova eliminacija očekuje tek za četiri do šest tjedana. Pojedini jednostavni simptomi vezani za malfunkciju probavnog sustava, bez morfoloških promjena crijevne sluznice, gube se i ranije.

Nemojte se iznenaditi ako rezultat promijenjene prehrane rezultira učestalim mokrenjem. Bubrezi napokon oslobođeni nepotrebnih imunokompleksa (antigen hrane – IgG antitijelo) mogu u cijelosti eliminirati višak tekućine iz organizma, što za posljedicu ima smanjenje edema, ali i tjelesne mase. Nema nadutosti i vjetrova nakon svakog obroka.

Više stručnih savjeta vezanih uz zdravlje vaših kućnih ljubimaca potražite u Veterini Branimir.