Hrvatski dan liječnika: liječništvo od prapovijesti do turbulentnog 21. stoljeća

Na današnji dan obilježavamo Hrvatski dan liječnika u sjećanje na osnutak Hrvatskog liječničkog zbora 1874. godine. No, ako pitate liječnike gdje tražiti početke medicine u našim krajevima, moglo bi vas iznenaditi ako vam kažu – kod Krapinskog pračovjeka. Naime, možda niste imali priliku čuti da su pregledi fosilnih ostataka otkrili da su Krapinski praljudi prije 130.000 godina uspješno rješavali ozljede glave, višestruke prijelome i amputacije. Dapače, upravo ovdje je, tvrdi se, izveden dosad najstariji uspješno sanirani lom ključne kosti u povijesti medicine, dakle, izveden je doslovno tisućama godina prije onog opisanog u hijeroglifima starog „samo“ 3.000 godina. Možda će vam spomenuti i Ilire koji su poznavali niz ljekovitih trava kojima su liječili razne bolesti, a među kojima je posebice popularna bila perunika (Iris illyrica), potom osnivanje prvih hospitala, primjerice onog koji se spominje 1357. godine u Zagrebu ili pak lazarete za gubavce i zarazne bolesnike u Dubrovniku.

Ukratko, povijest medicine u Hrvatskoj doista seže daleko, gradeći bogatu tradiciju liječništva u našim krajevima. Te spomenute 1874. godine, 26. veljače, s ciljem zaštite zdravlja naroda, stručnog i znanstvenog rada, osnovan je Hrvatski liječnički zbog pod imenom „Sbor liečnikâ kraljevina Hrvatske i Slavonije“. Ime se je kroz povijest mijenjalo, od Zbora liječnika Hrvatske, Slavonije i Međimurja (1919.) do naziva pod kojim je društvo poznato i danas, Hrvatski liječnički zbor (1991.).

Aktualni izazovi suvremenih liječnika

No, Hrvatski dan liječnika nije samo prilika da se progovori o povijesti medicine te obilježi sjećanje na 21 liječnika koji su osnovali Hrvatski liječnički zbor prije 147 godina, već je također prilika da se skrene pažnja na aktualne izazove s kojima se susreću suvremeni liječnici. Tijekom više od godinu dana trajanja pandemije koronavirusa, liječnici su bili i slavljeni kao heroji, a, nažalost, i napadani. Situacija kakva se u modernoj povijesti ne pamti, bacila ih je u žrvanj te ozbiljno ugrozila funkcioniranje cijelog zdravstvenog sustava, izlažući ih još većim količinama stresa od onih kojima su ionako izloženi. Svaki njihov korak pod budnim je okom javnosti, a gotovo na svakodnevnoj bazi suočavaju se s novim nepoznanicama.

Sindrom sagorijevanja na radnom mjestu prisutan među zdravstvenim djelatnicima na kojeg se već nekoliko godina upozorava, posljednjih mjeseci došao je do punog izražaja, iako brojevi još nisu poznati. Uz ovaj sindrom usko je povezana i sklonost samoubojstvu. Naime, upravo se među liječnicima općenito bilježi jedna od najvećih stopa samoubojstava, pa se tako spominju podaci iz 2018. (barem za Sjedinjene Američke Države) da si život oduzme 28 do 40 liječnika na 100.000 što je dvostruko više nego općenito u populaciji gdje ruku na sebe podigne otprilike 12,3 na 100.000. Nažalost, i u Hrvatskoj su tijekom ove pandemije mediji izvještavali o samoubojstvu mlade liječnice iz Bolnice za zarazne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“.

Problem o kojem se mora raspravljati odnosi se i na (ne)zadovoljavajući broj liječnika u odnosu na broj stanovnika. Kako je pisao Hrvatski zavod za javno zdravstvo, manjak liječnika se primjećuje posebno u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, u ruralnim područjima i na otocima. Zdravstvena infrastruktura i ljudski resursi su zemljopisno nejednako raspoređeni, a najveći broj bolnica i zdravstvenih radnika se nalazi u središnjoj Hrvatskoj, posebice u gravitirajućem području Grada Zagreba. Iako je iseljavanje liječnika na jedan način pohvala i potvrda visoke razine njihovog znanja i vještina, ono je i jedan od čimbenika koji može otežati pristup medicinskim uslugama.

Čestitka predsjednika Hrvatskog liječničkog zbora

Prigodno ćemo, za kraj, „prepustiti riječ“ predsjedniku Hrvatskog liječničkog zbora, prof. dr. sc. Željku Krznariću, koji je na stranicama HLZ-a uputio čestitku kolegama, a koju prenosimo u cijelosti:

„Od dalekog 26. veljače 1874. godine i svojeg osnivanja Hrvatski liječnički zbor nosi povijesno pamćenje brojnih društvenih i zdravstvenih izazova. Ratovi, prirodne katastrofe i epidemije dio su iskustva povijesnog bića naše profesije, čiji dan obilježavamo 26. veljače svake godine. Od samih početaka svih naših aktivnosti cilj je bio isti: zaštita zdravlja naroda i skrb o svim pripadnicima liječničke profesije.

Protekla godina, SARS CoV-2 virus i pandemija COVID-19 te potresi u Zagrebu i Banovini izmijenili su svekoliki pogled na našu svakodnevnicu i trajanje i ostavili trag dubok poput bolnog ožiljka. Broj bolesnih dovodio je zdravstveni sustav do ruba, broj umrlih otvorio je složena pitanja, a kao liječnice i liječnici proživljavamo doba koje zahtijeva junaštvo, protkano izazovima i frustracijama, lutanjem i inatom.

Ne izostaju vrhunski dosezi, stručni i znanstveni, ali i ljudski. Kolegice i kolege, kao i naši bližnji koje su nas napustili u ovoj godini ostavili su duboku prazninu u našim životima.

Ipak, u nevolji smo snažniji zajedno, s jedinim ciljem pomoći građanima uz sva moguća odricanja. Ponovno smo pokazali fleksibilnost sustava, ljudsku i profesionalnu kvalitetu svih naših djelatnika. Hrvatska liječnička komora, Hrvatski liječnički sindikat i Hrvatski liječnički zbor bez zadrške djeluju u zajedništvu, ne zanemarujući svoje posebnosti. Medicinski fakulteti nastavljaju edukacijske aktivnosti unatoč brojnim izazovima. U najtežim trenucima pokazali smo liječničko zajedništvo te smo za podružnicu Sisak, za naše drage kolegice i kolege u Banovini prikupili preko 535.000,00 HRK pomoći.

Iskrene čestitke svim kolegicama i kolegama, kao i svim zdravstvenim djelatnicima u RH.“

ADIVA tim pridružuje se dobrim željama te svim liječnicima i zdravstvenim djelatnicima čestita njihov dan.