Hitne situacije: anafilaksija i primjena adrenalina

Injekcije adrenalina koriste se u hitnom liječenju teških alergijskih reakcija (anafilaksija) na ubode ili ugrize kukaca, hranu, lijekove i druge alergene, kao i u liječenju idiopatske ili tjelesnim naporom inducirane anafilaksije.

Autoinjektor adrenalina treba koristiti samo osoba s anamnezom prethodne anafilaktičke reakcije ili dokazanim rizikom za anafilaktičku reakciju.

Što je to anafilaksija

Alergijske reakcije javljaju se u rasponu od blage urtikarije (koprivnjača), angioedema (oticanje lica, očnih kapaka, usnica i jezika), do teških kardiorespiratornih poremećaja. Na kraju ovog spektra nalazi se anafilaksija koja može zahvatiti kardiovaskularni, plućni, kožni i probavni sustav. To je akutni i po život opasan odgovor u pacijenta prethodno senzibiliziranih na alergen. Općenito, što duže traje  razvoj anafilaktičkih simptoma, to je reakcija manje teška.

Najčešći uzroci anafilaksije

Anafilaksija je najčešće uzrokovana hranom. Naročito su to kikiriki, orašasti plodovi (lješnjak, brazilski oraščić, orah), riba i školjkaši. Ubodi insekata su drugi najčešći uzrok. Pčele mogu ostaviti vrećicu s otrovom koju treba sastrugati (ne istisnuti). Također, jedan od uzroka mogu biti lijekovi, npr. antimikrobna terapija.

Simptomi u anafilaksiji

Simptomi, u pravilu, potječu od kože, gornjih dišnih putova, kardiovaskularnog ili gastrointestinalnog sustava te može biti zahvaćeno jedno ili više područja.

Simptomi se kreću od blagih do teških, a uključuju:

• navalu crvenila,
• svrbež,
• kihanje,
• rinoreju,
• mučninu,
• abdominalne grčeve,
• proljev,
• osjećaj gušenja ili dispneju,
• palpitacije i
• vrtoglavicu.

Znakovi su:

• hipotenzija (smanjen arterijski tlak),
• tahikardija (ubrzan rad srca),
• urtikarija,
• angioedem,
• piskanje u plućima te
• ponekad gubitak svijesti.

Šok se može razviti za nekoliko minuta, a bolesnik može dobiti epileptički napadaj, postati nekontaktibilan i umrijeti. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničke slike.

Liječenje anafilaksije i primjena autoinjektora

U bolničkim uvjetima treba osigurati dva intravenska puta, dati kisik svim pacijentima, antihistaminik (za simptome na koži), kortikosteroid metilprednizolon (za suzbijanje bifazične reakcije), nadoknaditi tekućinu te aplicirati adrenalin.

Imajući na umu da se anafilaksija može pojaviti bilo kada, potrebna je trenutna intervencija zbog kratkog vremena potrebnog da dođe do zastoja srca ili dišnih puteva (30 minuta za anafilaksiju uzrokovanu hranom i 15 minuta za anafilaksiju uzrokovanu otrovom). Stoga smjernice preporučuju da se adrenalin primjeni odmah po pojavi prvih simptoma nakon izlaganja alergenu koji je već prije uzrokovao anafilaksiju.

Za pacijente koji se nalaze izvan bolnice, način uzimanja je fiksna doza intramuskularne (IM) injekcije adrenalina. Unatoč ovoj jasnoj preferenciji, postoje hitni slučajevi (na primjer, zastoj srca ili šok) pri kojima pacijenti ne reagiraju na intramuskularno primijenjeni adrenalin i kada je potreban intravenozni (IV) adrenalin koji mora brzo dostići značajne razine u plazmi. Adrenalin se može ubrizgavati intravenskim putem samo u bolnicama od strane zdravstvenog osoblja.

IM adrenalin se može ubrizgati putem uobičajene šprice i autoinjektora adrenalina. Autoinjektor adrenalina, u usporedbi sa špricom, ima brojne prednosti, kao što su jednostavnost ubrizgavanja fiksne doze, brzina primjene (nema uvlačenja i mjerenja doze kao kod šprice), kao i prenosivost uređaja. Ove karakteristike proizvoda čine autoinjektor adrenalina prikladnijim za pacijente.