Hirzutizam ili pretjerana dlakavost: uzroci i liječenje

Hirzutizam je pretjerana dlakavost, koja se nalazi kod žena na mjestima koja su tipičnija za muškarce (npr. brkovi, brada, sredina prsnog koša, ramena, donji dio trbuha, leđa, unutarnja strana bedra). Količina dlaka koja se smatra pretjeranom može ovisiti o etničkoj pripadnosti i kulturnim tumačenjima. Kod muškaraca je tjelesna dlakavost vrlo različito izražena, pa su neki čak i vrlo dlakavi, no rijetko zbog toga traže liječničku pomoć. Rast dlake ovisi o ravnoteži između androgena (npr. testosterona, dehidroepiandrosteron sulfata (DHEAS), dihidrotestosterona (DHT) i estrogena. Androgeni potiču rast debelih, tamnih dlaka, dok estrogeni usporavaju rast dlake, ili ga podešavaju, dovodeći do stvaranja tanje, svjetlije dlake.

Hipertrihoza je drugačije stanje. To je naprosto dlakavost koja je izraženija na bilo kojem dijelu tijela, a može biti generalizirana ili lokalizirana. Uzroci hirzutizma su različiti, a među najčešćima su sindrom policističnih jajnika te obiteljski hirzutizam.

Uzroci hirzutizma

• Bolesti nadbubrežne žlijezde – tumor nadbubrežne žlijezde ili Cushingov sindrom
• Androgeni lijekovi – anabolički steroidi, oralni kontraceptivi (s velikom količinom progesterona)
• Ektopično stvaranje hormona-  rak pluća i karcinoidi (ektopično lučenje ACTH), koriokarcinomi
• Obiteljski hirzutizam – može biti posljedica pojačanog obiteljskog odgovora ciljnih organa na normalne razine androgena u plazmi
• Bolesti jajnika – hipertekoza jajnika, tumori jajnika, sindrom policističnih jajnika
• Bolesti hipofize – adenom hipofize koji izlučuje prolaktin, akromegalija, Cushingova bolest
• Endokrini poremećaji koji posredno utječu na ravnotežu androgena- hiperinzulinemija ili hipotireoza

Sindrom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika je najčešći endokrinološki poremećaj kod žena reproduktivne dobi. Ima mnoga klinička obilježja i simptome koji se razlikuju ovisno o dobi pacijentice.

Glavni klinički znakovi ovog sindroma su klinički i/ili biokemijski znakovi povišenih androgena, poremećaji ovulacije i policistični jajnici. Poremećaj u lučenju gonadotropina karakteriziran LH/FSH inverzijom te povišeno lučenje inzulina s posljedičnom hiperinzulinemijom i inzulinskom rezistencijom često prate ovaj sindrom.

Zbog učestale pojave u pojedinim obiteljima smatra se da i genetski čimbenici imaju veliku ulogu u nastanku ovog sindroma. Prema ovim najčešćim simptomima i karakteristikama danas se za postavljanje dijagnoze sindroma policističnih jajnika koriste Rotterdamski kriteriji (ESHRE/ASRM kriteriji).

Debljina je stanje koje često prati sindrom policističnih jajnika i pojavljuje se u 38-88 % žena s PCOS-om, najčešće s androidnim tipom raspodjele masnog tkiva. Mehanizmi preko kojih debljina utječe na ekspresiju simptoma PCOS-a nisu u potpunosti istraženi i vrlo su složeni, no postoji mnogo dokaza koji govore da masno tkivo igra vrlo važnu ulogu u razvitku i ekspresiji PCOS-a. Povećana količina tjelesnog masnog tkiva kod pacijentica s PCOS-om, posebice u onih s ITM većim od 30 kg/m² ima negativan utjecaj na sve simptome ovog sindroma. Najviše utječe na inzulinsku rezistenciju koja potom pogoršava sve ostale simptome. Debljina negativno utječe na reproduktivno zdravlje žene, ali i na njezino opće zdravlje zato što s PCOS-om potiče razvijanje metaboličkog sindroma. U prilog negativnom utjecaju debljine u žena s PCOS-om govori i činjenica kako smanjenje tjelesne mase u pacijentica dovodi do poboljšanja kliničkih simptoma i bolje regulacije menstruacijskih ciklusa.

Liječenje hirzutizma

Treba liječiti osnovnu bolest, uključujući i prestanak primjene ili promjenu uzročnog lijeka. Ako bolesnici pretjerana dlakavost ne predstavlja kozmetički problem, liječenje samog hirzutizma nije potrebno.

Pretjerana dlakavost neovisna o androgenima, poput hipertrihoze, se liječi ponajprije odstranjenjem viška dlaka. Bolesnice s hirzutizmom ovisnim o androgenu je potrebno liječiti kombinacijom odstranjenja dlaka i antiandrogenih lijekova.

Postoji nekoliko načina odstranjenja dlaka. Depilacijom se dlake odstranjuju s površine kože brijanjem i depilacijskim kremama, poput onih koje sadrže barijev sulfat i Ca tioglikolat. Epilacijom se dlake mehanički odstranjuju zajedno s korijenom (npr. pincetom, čupanjem, pomoću voska) ili kućnim sredstvima. Trajna epilacija obuhvaća elektrolizu, termolizu i epilaciju laserom, a dovodi do dugotrajnijeg odstranjenja dlaka, no često je nužno ponavljanje postupka. S druge strane hormonsko liječenje, hirzutizam uslijed viška androgena obično treba dugo liječiti jer se izvor viška androgena rijetko može zauvijek odstraniti. Također se primjenjuje liječenje antiandrogenima, a može obuhvaćati finasterid, spironolakton ili flutamid. Ovi su lijekovi kontraindicirani u trudnoći jer mogu uzrokovati feminizaciju muškog fetusa. Također se mogu uzimati i lijekovi poput metformina koji smanjuju rezistenciju na inzulin.