Hipotonija i hipertonija: zašto brigu treba prepustiti pedijatrima

U novorođenačkoj dobi, dakle u prvih mjesec dana života, nije moguće procijeniti tonus (napetost) mišića tijela zbog nezrelosti živčanog sustava i brojnih čimbenika koji utječu na stupanj budnosti i podraženosti. Tako će, primjerice, jako pospano dijete biti opuštenije i mlohavije, dok će dijete koje plače (kolike, glad, uzbuđenje) imati povišeni tonus.

Jedino što je u ovoj dobi od značaja jest ako se uoči stalno prisutna asimetrija u mišićnoj napetosti ili pokretima; npr. ako je jedna ruka ili jedna strana tijela mlohavija i manje aktivna. Najčešće se viđa mlohavost ruke do koje dolazi uslijed prijeloma ključne kosti tijekom porođaja. Tada otok u području prijeloma pritišće živčani splet koji inervira ruku. Pravodobnim prepoznavanjem prijeloma i odgovarajućim postupanjem tijekom njege klijenut nestaje, no katkada je potrebna i fizikalna terapija kako bi se postigla pokretljivost ruke u punom opsegu.

Prvi pregled

U narednim mjesecima života se može pouzdanije procijeniti tonus mišića, no i ovdje postoje značajne varijacije unutar normalnog razvoja tako da procjenu treba obaviti pedijatar.

Optimalno je da se pregled obavlja kada je dojenče u potpunosti budno i raspoloženo. I u ovoj dobi pospanost ili jaka uzbuđenost/podraženost utječu na napetost mišića. Zapravo, budimo iskreni, jednako se odražava i u odrasloj dobi. Ako je riječ o prijevremeno rođenom djetetu, tada se mora uzeti u obzir takozvana korigirana dob – koliko bi dijete bilo staro da se je rodilo na vrijeme.

Izrazita mlohavost dok je dijete budno, posebice nakon 4. ili 5. mjeseca života, razlog je za daljnju dijagnostičku obradu. Ako podignuta nogica dok dijete leži na leđima bez ikakvog otpora pada na podlogu, ako dijete ne pruža nikakav otpor pri pokušaju izvođenja pasivnih kretnji, odnosno kada roditelj prihvati nogu ili ruku i pokuša izvoditi pokrete te ako povlačenjem (odizanjem djeteta od podloge) za ruke glavica u potpunosti zaostaje za trupom, tada je nužno zatražiti pregled pedijatra i učiniti dodatnu obradu.

S obzirom na učestalost redovitih sistematskih pregleda koji se rade u prvom, drugom, četvrtom, šestom, devetom i 12. mjesecu djetetova života, pedijatru će teško promaknuti ovakvo odstupanje. Stoga roditelj ne treba biti previše usredotočen na sposobnost vlastite procjene, posebno zato jer je to često popraćeno nesigurnošću i strahom. To se pak izrazito nepovoljno odražava na razvoj ranog emocionalnog odnosa između majke i djeteta. Zato se treba, u slučaju sumnje, bez odgode konzultirati sa stručnjakom i riješiti problem.

Hipertonus češći, a hipotonus teži

Za razliku od pojačanog tonusa mišića, njihova izrazito snižena napetost (hipotonija) predstavlja značajno veći problem. Naime spektar bolesti koje su popraćene hipotonijom je značajno teži za dijagnostiku i liječenje te je nerijetko nepovoljnijeg ishoda.

Hipertonus je relativno češći problem i ne postoji određeni objektivni test ili mjera za procjenu. Ona se temelji na iskustvu i subjektivnoj procjeni ispitivača. Stoga je prema oba navedena kriterija neprikladno da to čini roditelj (nema iskustva, ali ima obilje emocija). Istovremeno niti liječnik ne može sa stopostotnom sigurnošću reći postoji li problem ili je tek riječ o varijaciji normale, a najmanje može davati dugoročne prognoze motoričkog razvoja.

Majke trebaju snagu

Nažalost, neodmjerene izjave danas često stižu od nezdravstvenih djelatnika (susjedi, prijateljice, bake), no i od dijela zdravstvenih djelatnika koji su uključeni u dijagnostiku, praćenje i liječenje. Navedeno postaje izvorom duševne povrede najviše razine koja ostavlja neizbrisivi trag u duši roditelja. Treba naglasiti da su ljudi različitog kapaciteta za nošenje sa stresom i psihotraumom. Neke majke ne mogu podnijeti ovakvu količinu boli i odlaze u psihozu, a tada dijete ostaje u emocionalnom smislu bez majke.

Pogotovo ako postoji objektivan problem sa zdravljem djeteta, ako je izgledan trajni problem, tada je djetetu potrebna majka koja će svojim emocionalnim kapacitetima i ulaganjem u dušu djeteta kompenzirati njegovu tjelesnu poteškoću. Stoga treba uložiti napore kako bi se majka (zapravo oba roditelja) osnažili i postigli najbolji mogući ishod, kako za dijete tako i za cijelu obitelj.

Zaključno: temeljnu skrb i povjerenje prepustite pedijatru. Ako i postoje dvojbe oko zdravlja djeteta, obratite se njemu, nemojte odgađati i nositi dugo ovakav teret te nemojte tražiti procjenu od svojih bližnjih.