Hipoglikemija bez dijabetesa? Uzroci niskih razina šećera u krvi

Hipoglikemija je stanje snižene razine šećera u krvi (glukoze) koja se može utvrditi mjerenjem razine glukoze iz kapilarne ili venske krvi u laboratoriju. Uglavnom se jednostavno može prepoznati zbog nagle pojave:

• izraženog osjećaja gladi,
• opće slabosti,
• vrtoglavice,
• drhtavice,
• smetenosti,
• ubrzanog rada srca i
• glavobolje.

Teži stupnjevi hipoglikemije dovode do:

• težih poremećaja svijesti,
• srčanog infarkta,
• moždanog udara,
• poremećaja srčanog ritma,
• pa čak i nagle srčane smrti.

Hipoglikemije kao posljedica terapije dijabetesa

Općenito, hipoglikemije povezujemo uz jatrogene učinke (jatrogen – nastao kao posljedica liječničkih pretraga, zahvata ili načina liječenja) antidijabetičke terapije, prvenstveno u okviru terapije inzulinom. Kada je riječ o antidijabeticima koji se uzimaju oralnim putem, hipoglikemije se nerijetko javljaju zbog učinaka derivata sulfonilureje te analoga sulfonilureje kao što su glinidi.

No, možemo li očekivati hipoglikemijske epizode i bez šećerne bolesti?

Druga stanja kod kojih su očekivane i hipoglikemije

Postoji niz stanja u okviru kojih su i hipoglikemije dio kliničke slike, sa sličnom manifestacijom simptoma, kao i u slučaju jatrogene hipoglikemije uslijed nepovoljnog djelovanja navedenih antidijabetika.

Inzulinska rezistencija

Među najčešćim razlozima pojave hipoglikemija su postprandijalne hipoglikemije u sklopu sindroma inzulinske rezistencije.

Sindrom inzulinske rezistencije je složeni metabolički poremećaj metabolizma ugljikohidrata koji se povezuje s:

• prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću,
• sindromom policističnih jajnika,
• određenom predispozicijom za pojavu gestacijskog dijabetesa (dijabetesa u trudnoći),
• a dugoročno se radi o rizičnom čimbeniku za šećernu bolest tipa 2.

U podlozi sindroma inzulinske rezistencije najčešće su loša i neuravnotežena prehrana s prekomjernim unosom ugljikohidrata, uz nedovoljnu tjelesnu aktivnost.

Pojavu hipoglikemijskih epizoda objašnjavamo prekomjernim lučenjem inzulina nakon hrane s prekomjernim sadržajem ugljikohidrata, pri čemu porast postprandijalnog inzulina potiče javljanje relativno kratkotrajnih, ali neugodnih epizoda postprandijalnih hipoglikemija.

Osnova u terapijskom pristupu svakako je promjena životnih navika. U prehrani je nužno smanjiti unos ugljikohidrata, izbjegavati rafinirane ugljikohidrate i prehrambene sastojke s visokim glikemijskim indeksom. Također je nužno uvesti svakodnevnu, pretežno aerobnu tjelesnu aktivnost u trajanju od barem pola sata dnevno. U slučaju nedostatnog učinka temeljnog pristupa liječenju, na raspolaganju su nam i lijekovi poput metformina i pioglitazona, a sve češće se, u slučaju pridružene pretilosti, u terapiju uvode i lijekovi iz skupine GLP-1 agonista poput liraglutida, semaglutida i dulaglutida.

Akutne bolesti/kritična stanja

Hipoglikemije se nerijetko javljaju u okviru teških bolesti koje zahtijevaju mjere intenzivnog liječenja, poput sepse, septičkog šoka, multiorganskog zatajenja te u sklopu jetrenog, bubrežnog i srčanog zatajenja.

Pojava hipoglikemije u sklopu navedenih stanja je loš prognostički znak ishoda liječenja, a u okviru terapijskog pristupa nužno je liječiti osnovnu bolest.

Rijetke endokrinopatije

Postoje rijetke endokrinološke bolesti gdje su pojave hipoglikemija dio kliničke slike, ponegdje i jedan od vodećih simptoma.

U sklopu najčešće autoimuno uvjetovanog zatajenja nadbubrežnih žlijezda, hipoglikemija je jedan od znakova manifestacije adrenalne krize, po život opasnog stanja uslijed nedostatnog lučenja hormona kortizola. Tada moramo posumnjati na zatajenje nadbubrežnih žlijezda koje nazivamo Addisonovom bolešću. Osim hipoglikemije, bolesnici se žale i na izrazitu slabost i umor, vrtoglavicu, snižene vrijednosti krvnog tlaka, bol u trbuhu, mučninu, povraćanje, proljev, dehidraciju. U laboratorijskim nalazima, osim hipoglikemije, nađu se i snižene vrijednosti natrija, povišene vrijednosti kalija, snižene vrijednosti kortizola i povišenog adrenokortikotropnog hormona (ACTH) jer su u sklopu Addisonove bolesti pogođene i glukokortikoidna te mineralokortikoidna funkcija nadbubrežnih žlijezda.

Neki oblik stresa, poput akutne bolesti nekog drugog uzroka ili rutinskog operativnog zahvata, mogu (u okviru ranije neprepoznate adrenalne insuficijencije) uvesti u adrenalnu krizu, što zahtijeva neodgodivu primjenu mjera intenzivnog liječenja. Kod ovih hipoglikemija, također je potrebno liječiti osnovnu bolest putem primjene nadomjesne terapije hidrokortizonom i fludrokortizonom, i to doživotno.

Neki rijetki neuroendokrini tumori mogu dovesti do hipoglikemija kao vodećeg simptoma. Jedan od takvih je inzulinom, rijedak tumor ß stanica gušterače koji prekomjerno luči hormon inzulin. Ono što primarno obilježava ovu bolest jest pojava hipoglikemija natašte. Većinom su inzulinomi samostalne bolesti u oko 80% slučajeva, a ostali su dio sindroma multiple endokrine neoplazije (MEN 1 sindrom). Dijagnostički se inzulinom potvrđuje provođenjem testa gladi u trajanju do 72 sata i nužno ga je provoditi u bolničkim uvjetima. Od ostale slikovne dijagnostike na raspolaganju su nam endoskopski ultrazvuk, eventualno CT trbuha, a endoskopski vizualizirane promjene na gušterači je potrebno punktirati i uputiti na daljnju citološku analizu. Stopa maligniteta među inzulinomima iznosi oko 10%. Nakon kompletiranja ukupne dijagnostičke obrade, pristupa se kirurškom liječenju.

Zaključno

Hipoglikemije se, kao klinička manifestacija, nerijetko događaju i bez prisutnosti šećerne bolesti te u okviru neposrednih komplikacija terapije za šećernu bolest.

Kod kliničke sumnje na hipoglikemije, prije svega je nužna temeljita endokrinološka anamneza s idejom daljnje ciljane dijagnostičke obrade.

Na najčešće razloge hipoglikemija u sklopu inzulinske rezistencije svatko od nas može utjecati promjenom životnih navika, ponajviše kroz prehranu i tjelesnu aktivnost. Ostala rjeđa ili iznimno rijetka stanja, potrebno je pravovremeno prepoznati jer, primjerice, neprepoznata Addisonova bolest može završiti i smrtnim ishodom.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.