Ekranizam: kada treba za dijete potražiti savjet stručnjaka

Svi znamo koliko je loše pretjerano provoditi vrijeme pred ekranom, ali to lako zaboravimo kada nam je dosadno ili ako nam se čini da je to jedini način da smirimo djecu kada odbijaju igračke, hranu, spavanje ili, primjerice, izvršavanje školskih obaveza.

Već su i bebe izložene ekranima…

Brojne studije pokazale su da ekranizam, pojam koji označava negativan utjecaj dugotrajnog izlaganja ekranima na mozak, utječe na emocionalni razvoj, komunikaciju, pažnju, a u ranijoj dobi i na razvoj govora jer se te sposobnosti razvijaju kroz istraživanje, igru i interakciju.

Novija istraživanja ukazuju na to da je danas u prosjeku dijete prvi puta izloženo digitalnim uređajima s četiri mjeseca, dok 90% djece s dvije godine zna koristiti tablet ili mobitel. U Hrvatskoj predškolska djeca u prosjeku provedu dva do četiri sata pred ekranom, a čak 50% roditelja ne shvaća koliko je to štetno za djetetov razvoj.

Zašto je izlaganje ekranima štetno

U dobi do 3. godine života period je najintenzivnijeg razvoja mozga kada dijete treba izložiti pozitivnom i stimulirajućem okruženju. Dijete uči kroz osjetilna i motorička iskustva u stvarnom prostoru – dodiruje igračke, istražuje strukture i mirise, manipulira igračkom u rukama i prostoru, razvija grubu i finu motoriku, komunikaciju s bližnjima te time stvara veze u mozgu i usvaja funkcionalna znanja i vještine.

Ekrani su, pak, fiktivni prostor i djeci predstavljaju samo niz slika koje za njih nemaju smislenu povezanost, ali privlače ih šarene, intenzivne boje i dinamične izmjene slika. Stoga, kada naviknu na takve brze izmjene, sve druge aktivnosti njima postaju manje zanimljive, spore te na njima ne mogu dugo zadržati pažnju.

S druge strane, važno je istaknuti benefite u razvoju komunikacije koje pruža direktna komunikacija između roditelja i djeteta naspram izloženosti ekranima. Roditelj i dijete razvijaju dvosmjernu komunikaciju u kojoj dijete dobiva povratnu informaciju, roditelj mu upućuje kontakt očima, komentar, smiješak, iskazuje emocije, dok ekran ne uzvraća komunikaciju i ta se komunikacija ne razvija – jednosmjerna je.

Prema WHO-u (Svjetska zdravstvena organizacija) izlaganje ekranima trebalo bi se u potpunosti izbjegavati do druge godine djetetova života. Nakon toga, izlaganje ekranima trebalo bi biti postupno, a do 6. godine preporučuje se maksimalno izlaganje u trajanju od 60 minuta dnevno.

Široka lepeza posljedica ekranizma

Pretjerana izloženost ekranima utječe na cjelokupni razvoj djeteta, bilo u starijoj ili mlađoj dobi. Tako se, kao posljedica, može javiti sporiji kognitivni razvoj koji se odnosi na sporije razmišljanje, slabije pamćenje, sporiji razvoj mašte i samostalne igre. Također, ekranizam utječe i na jezični razvoj pri čemu se zamjećuje oskudniji rječnik i slabije jezično izražavanje.

U školskoj dobi javljaju se teškoće učenja i praćenja nastave, problemi s pažnjom, pretilost zbog nedostatka tjelesne aktivnosti, kratkovidnost, slabija postignuća u školi…

Uz to, neki od znakova pretjerane izloženosti ekranima mogu biti:

• manjak koncentracije,
• kratkotrajna pažnja,
• promjene raspoloženja,
• slabija samokontrola,
• depresija,
• poremećaj spavanja,
• pretjerani bijes.

Primijetite li neke od navedenih promjena u ponašanju djeteta, potražite pomoć stručnjaka jer pravovremeno prepoznavanje problema i djelovanje ključno je za djetetov razvoj.

I dosada je korisna

Na kraju, važno je naglasiti da ne možemo animirati djecu cijeli dan, no možemo se voditi time da dosada čini čuda te da ih takve situacije potiču na upotrebu mašte i osmišljavanje aktivnosti.

Prije svega, djetetu je važno posvetiti vrijeme. Kada možete, čitajte zajedno, razgovarajte o svom danu, proživljenim emocijama, igrajte društvene igre, provedite vrijeme na otvorenom i uključite dijete u obavljanje svakodnevnih kućanskih poslova.