Drevni lijek iz prirode: paprati i crvotočine

Papratnjače (Pteridophyta) su vaskularne biljke koje se rasprostranjuju sporama i ne razvijaju sjemenku. Vaskularne biljke, za razliku od nevaskularnih, imaju list, stabljiku i korijen. Po starim klasifikacijama, papratnjače obuhvaćaju tri odjeljka: prapaprati (Ryniophyta), crvotočine (Lycopodiophyta) i paprati (Monilophyta). Prapaprati su fosilna skupina, dok crvotočine i paprati danas broje oko 11.000 vrsta. U Hrvatskoj razlikujemo osam vrsta crvotočina, a paprati oko 90 vrsta.

Istraživanja te izazovi proizvodnje lijekova

Znanstvenici istražuju ove biljke zbog potencijalnih ljekovitih svojstva, dok se u narodnoj medicini koriste više od 2000 godina.

Likofit Selaginella sp. u ranijim je studijama pokazala da ima višestruko farmakološko djelovanje, kao što su antioksidativno, protuupalno, antikancerogeno, antidijabetičko, antivirusno, antimikrobno te pozitivno djelovanje na Alzheimerovu bolest. Među svim ispitivanim pteridofitima (biljke koje se rasprostranjuju sporama), značajna ljekovita aktivnost pokazala se kod Pteridaceae, Polypodiaceae i Adiantaceae.

Prema istraživanjima, mnogi pteridofiti imaju svojstva koja se mogu koristiti u alternativnoj medicini za liječenje raznih  bolesti. Današnja tehnologija može se koristiti za očuvanje, pa čak i poboljšanje njihovih bioaktivnih molekula za pripremu lijekova protiv određenih bolesti. Iako je nekoliko studija izvijestilo o ljekovitoj upotrebi paprati, mogući bioaktivni spojevi nekoliko pteridofita nisu identificirani. Nadalje, još uvijek treba odrediti njihovu optimalnu dozu i strategiju liječenja. Konačno, raspravlja se o budućem smjeru istraživanja pteridofita.

Crvotočine, paprati i njihova primjena

Crvotočine (Lycopodiophyta) i paprati (Monilophyta) morfološki se jako razlikuju. Kemijski spojevi koji su najčešći su alkaloidi, flavonoidi, glikozidi, tanini i terpeni.

Lycopodium clavatum L. – obična crvotočina

Obična crvotočina se u narodnoj medicini koristi za liječenje trovanja, probavnih problema i upale pluća. Početkom 19. stoljeća obična crvotočina se koristila u medicini za stimuliranje apetita i ublažavanje bolesti jetre srca, kostiju i krvnih žila. Danas se koristi za ublažavanje boli uzrokovane artritisom.

Equisetum arvense L. – poljska preslica

Poljska preslica, za razliku od drugih vrsta roda Equisetum koje su iznimno otrovne, pokazuje ljekovita svojstva. Koristi se u narodnoj medicini za ublažavanje bolova nastalih zbog bubrežnih kamenaca, za smanjivanje unutarnjeg krvarenja i brže zarastanje rana. U Australiji se tradicionalno pripremaju čajevi i kupke od poljske preslice za liječenje reume i bolesti lokomotornog sustava. Posebno dobri rezultati postignuti su u liječenju osteoporoze pokazala su istraživanja koje su provodili Badole i Kotwal.

Preslice (Equisetidae) se koriste u narodnoj medicini za liječenje bubrežnih bolesti i bolesti mokraćnog mjehura. Ekstrakti nekih vrsta upotrebljavaju se u kozmetičkoj industriji.

Pteridium aquilinum L. – bujad

U Japanu i Kini se mladi izdanci tradicionalno koriste u prehrani, a u Europi se, u vrijeme oskudice, od sušenih dijelova biljke pripremao proizvod nalik kruhu. Na Novom Zelandu se koristi kao krovni pokrov. Naime, svi dijelovi biljke su otrovni osim mladih izdanaka, pa se često događaju slučajevi trovanja u kojem ljudi uberu i konzumiraju ili prestari izdanak ili krivi dio biljke.

Polypodium vulgare – slatka paprat

Korijen slatke paprati ili sladića puzavi je, čvorasti podanak koji raste gotovo na površini zemlje. Listovi su kožasto perasti s duboko urezanim režnjevima koji su prema vrhu sve kraći. S donje strane nalaze se okrugle smeđe tvorevine u kojima se stvaraju spore. Korijen je debeo, mesnat i slatkog okusa. U proljeće ili ranu jesen ubire se podanak i korijen biljke, starosti barem četiri godine. Slatka paprat  koristi se kao lijek u liječenju prehlade i kašlja. Pospješuje izlučivanje žuči i mokraće. Preporučuje se u liječenju otečene slezene, kronične začepljenosti, bolesti jetre, želuca i bubrega.

Danas se istražuje i traži se dokaz o mogućem antitumorskom djelovanju. Kemijski spojevi izolirani iz papratnjača pokazali su u nekim studijama da  sprječavaju nekontroliranu diobu tumorskih stanica. Problem je u tome što su ti spojevi djelomično otrovni pa još uvijek ne postoji lijek u komercijalnoj prodaji izoliran iz papratnjača.