Dravet sindrom: uzroci, simptomi i liječenje

Dravet sindrom je rijedak oblik tvrdokorne epilepsije koja počinje u ranom djetinjstvu. Prvi put je opisan 1978. godine. Učinila je to francuska neuropedijatrica Charlotte Dravet po kojoj je zatim sindrom i dobio ime. Ranije se nazivala teška mioklona epilepsija dječje dobi ili SMEI, što dolazi od engl. Severe myoclonic epilepsy of infancy, a koristio se i naziv teška polimorfna epilepsija dječje dobi.

Klinička slika

Dravet sindrom se javlja kod djece inače urednog neurološkog statusa te psihomotorni razvoj djeteta u početku teče nesmetano, no u drugoj godini života se kod djeteta primjećuju određena razvojna odstupanja. Razvoj se usporava, a ponekad dolazi i do nazadovanja.

Kod mnoge djece javljaju se poremećaji iz autističnog spektra, zatim, deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj (ADHD) i poremećaj senzorne integracije. Razvoj govora vrlo često je usporen. Često se javlja i poremećaj spavanja te poremećaj hranjenja, a onda, kao posljedica toga, i usporen tjelesni rast.

Problemi s ravnotežom i kretanjem, hipotonija, teškoće koordinacije te ortopedski problemi još su neki od poremećaja koji se vrlo često javljaju u kliničkoj slici Dravet sindroma. Uobičajen je i poremećaj vegetativnog živčanog sustava, koji uključuje poremećaj termoregulacije, smanjeno znojenje, ubrzan rad srca, usporenu probavu i cirkulaciju krvi. Fotosenzitivnost je također česta.

Djeca koja boluju od Dravet sindroma slabijeg su imuniteta i sklonija su infekcijama dišnih puteva, ušiju i crijeva.

Dravet sindrom je, dakle, puno više od same epilepsije i epileptičnih napadaja. Ove pridružene poteškoće kod nekih su osoba vrlo brojne, ozbiljne i teške, dok su kod drugih ipak manje i lakše.

Uzroci

Kod 80% pacijenata s Dravet sindromom utvrđeno je postojanje mutacije na SCN1A genu. Gen SCN1A sadrži genetski kod za stvaranje proteina koji kontroliraju kako se natrij ioni kreću stanicama našeg tijela. Promjena u ovom genu može uzrokovati grešku funkcioniranja ovog proteina, natrij ionskog kanala.

Kretanje natrij iona u i izvan stanica, pomaže u kontroli električnih poruka mozga pa greška u ionskom kanalu može uzrokovati napadaje, međutim, neće svaka mutacija na navedenom genu uzrokovati kliničku sliku tipičnu za Dravet.

Genske mutacije na SCN1A genu povezuju se sa spektrom koji ide od jednostavnih febrilnih konvulzija (FS) i generalizirane epilepsije s febrilnim konvulzijama (GEFS+), s jedne strane spektra, pa do Dravet sindroma (DS) i tvrdokorne epilepsije s generaliziranim toničko-kloničkim napadajima (ICE-GTC) s druge, teže strane spektra.

Kako sve počinje?

Početni napadaji kod Dravet sindroma najčešće se javljaju u prvoj godini života i to u obliku generaliziranih toničko-kloničkih napadaja produženog trajanja (dulje od 5 minuta).

Prvi napadaji pojavljuju se često s povišenom tjelesnom temperaturom, pa se obično prvo posumnja ne febrilne konvulzije. Kod febrilnih konvulzija ishod je povoljan (rijetko se pojavljuju, kratko traju i nakon određene godine života prestaju), a kod Dravet sindroma stvari idu nekim drugim tokom. Nakon početnih napadaja počinju se javljati i generalizirani toničko-klonički napadaji neovisno o povišenoj tjelesnoj temperaturi, kao i druge vrste napadaja: parcijalni napadaji, miokloni napadaji, atipični apsansi, tonički napadaji, atonični napadaji i drugi.

Dijagnosticiranje

Dijagnoza Dravet sindroma postavlja se prvenstveno na temelju kliničke slike pacijenta, a ne temeljem postojanja mutacije na SCN1A genu, obzirom da navedena genska mutacija može uzrokovati i neke druge vrste epilepsija i poremećaja.

U otprilike 20% slučajeva Dravet sindrom je uzrokovan mutacijom nekog drugog gena.

Na dijagnozu Dravet sindroma valjalo bi posumnjati kod djeteta inače urednog neurološkog stanja i psihomotornog razvoja kod kojeg se u prvoj godini života opetovano javljaju generalizirani toničko-klonički ili hemiklonički napadaji (napadaji koji se manifestiraju trzajima jedne strane tijela) povezani s temperaturom, a kasnije i bez temperature, produljenog trajanja ili u obliku epileptičnog statusa, ili pak napadaji uzrokovani vrućim kupkama ili bljeskajućim svjetlima, a testiranja kao što su EEG (elektroencefalogram) i MR (magnetska rezonanca) ne pokazuju abnormalnosti. U tom se slučaju zbog eventualne potvrde može učiniti i gensko testiranje.

Pretpostavlja se da postoji i određeni broj starije djece, kao i odraslih osoba koji imaju Dravet sindrom, ali su iz različitih razloga ostali nedijagnosticirani. Klinička slika takvih pacijenata mogla bi se prezentirati na sljedeći način:

• Prisutnost tvrdokornih, farmakorezistentnih napadaja (mioklonih, konvulzivnih i toničkih napadaja te atipičnih apsansa)
• Smanjenje učestalosti epileptičkih statusa s odrastanjem
• Smanjenje učestalosti napadaja uzrokovanih porastom tjelesne temperature s odrastanjem
• Intelektualne poteškoće koje postaju jasno vidljive u razdoblju od 18 mjeseci do pete godine života
• Pogoršanje napadaja tijekom uključivanja u terapiju nekog od kontraindiciranih lijekova
• Određeni neurološki problemi kao što su problemi s ravnotežom i kretanjem, problemi koordinacije, nespretnost i hipotonija koji se javljaju do treće ili četvrte godine života
• Rezultati magnetske rezonance mogu biti uredni, ali mogu pokazivati i blagu generalnu atrofiju hipokampalne regije mozga
• EEG pokazuje epileptogenu aktivnost mozga

Liječenje

Lijek za Dravet sindrom nažalost ne postoji i liječenje je, stoga, usmjereno na smanjivanje napadaja kako bi se smanjio njihov utjecaj na razvoj djeteta te kako bi se smanjile posljedice padova i ozljeda.

Budući da je Dravet sindrom spektar poremećaja, tijek bolesti razlikuje se od djeteta do djeteta i ne postoji standardni protokol liječenja.

Višestruki napadaji i promjene vrste napadaja uobičajeni su i također variraju od pacijenta do pacijenta.

Osobe koje boluju od Dravet sindroma uzimaju uglavnom kombinaciju više antikonvulzivnih lijekova čime se postiže smanjenje učestalosti i intenziteta napadaja.

Potpuna dugotrajna kontrola napadaja lijekovima koji su trenutno dostupni uglavnom nije moguća.

Antikonvulzivna terapija koja se pokazala najučinkovitijom za pacijente s Dravet sindromom uključuje benzodiazepine, topiramat, natrij valproat te stiripentol koji je učinkovit u kombinaciji s drugim lijekovima, posebno s natrij valproatom i klobazamom.

Na stranicama udruge Dravet sindrom Hrvatska možete pronaći detaljno objašnjenje konvulzija, popis lijekova koji se u terapiji koriste, kao i onih koji su kontraindicirani. Također potražite iznimno korisne savjete roditelja vezane uz život s Dravet sindromom koji nosi brojne izazove, kako za pacijente, tako i za njihove obitelji. Sumnjate li da i vaše dijete boluje od ovog sindroma, ne ustručavajte se u udruzi potražiti savjet i podršku.