Doping na Olimpijskim igrama u Parizu

Doping je nedozvoljena uporaba kemijskih sredstava ili metoda koji pojačavaju snagu, eksplozivnost i izdržljivost sportaša čime dovode do boljih sportskih rezultata.

Antidoping kontrola od 1967. do danas

Međunarodni olimpijski odbor još je 1967. godine uvidio potrebu za osnivanjem posebne skupine stručnjaka za borbu protiv dopinga u olimpijskom sportu, a s godinama se i proširila uloga ove komisije.

Danas su osnovni zadaci zaštita zdravlja olimpijaca, očuvanje medicinske i sportske etike te briga o jednakosti svih sportaša. Antidoping kontrola bavi se i izučavanjem alternativnih, ali dopuštenih mogućnosti za poboljšanje sportskog rezultata u okviru sportske medicine, biomehanike, sportske fiziologije i prehrane.

Kontrola dopinga za ovu Olimpijadu započela je testiranjima sportaša već tijekom proljeća, perioda kad su se provodile posljednje kvalifikacije za sudjelovanje na Igrama. Prije i tijekom Olimpijade više od 1000 službenika uključeno je u testiranje i do 10 000 sportaša. Ukupno je postavljeno oko 50 antidopinških stanica na olimpijskim borilištima i u olimpijskom selu.

Neki sportovi i neki sportaši pod posebnim su povećalom. To su sportovi u kojima je potrebna iznimna snaga, poput dizača utega ili pak eksplozivnost poput sprintera. Često se nakon svake sportske borbe testiraju prva petorica. 

Lijekovi na antidoping listi

Današnja antidoping lista u najvećem broju sadrži lijekove koji su odobreni za liječenje bolesnih, ali kod zdravih sportaša poboljšavaju izvedbu. To su:

• hormoni, posebno steroidi, hormon rasta i peptidni hormoni,
• bronhodilatatori,
• diuretici,
• različiti stimulansi,
• narkotici,
• krvni derivati.

U javnosti su poznati primjeri primjene lijekova protiv prehlade koji sadrže pseudoefedrin i pokušaji opravdanja sportaša kako „nisu znali“. Pseudoefedrin se u vrlo malim dozama koristi kao lijek protiv curenja iz nosa, no u organizmu se metabolizira u efedrin, koji je snažni stimulans.

Postoje i supstancije koje se ne smiju koristiti samo u određenim sportovima, npr. beta-blokatori (umanjuju ritam srca) u skijanju.

Osim zabranjenih supstancija, postoje i zabranjene metode kao što su krvni doping, odnosno davanje krvnih derivata koji pojačavaju opskrbu stanica kisikom.

Međutim, postoji i popis iznimaka, odnosno terapijskih izuzeća koje smiju koristiti sportaši koji boluju od određenih bolesti, npr. inzulin za oboljele od dijabetesa ili bronhodilatatori za oboljele od astme.

Primjeri dopinga iz Pariza

Sportaši koji su izbačeni s ovogodišnjih igara zbog korištenja dopinga pripadaju upravo sportovima koji zahtijevaju snagu.

Afganistanski džudaš bio je pozitivan na stanozolol, anabolički steroid, irački džudaš bio je pozitivan na metandienon i boldenon, također anaboličke steroide, dok je nigerijska boksačica bila pozitivna na furosemid. Furosemid je diuretik i koristi se za brz gubitak tekućine u tijelu, čime se smanjuje tjelesna masa, pa tako sportaši veće tjelesne mase ulaze u kategorije sa sportašima manje tjelesne mase. Ipak, čini se da je doping kontrola znatno smanjila broj sportaša koji uzimaju doping ili bar nisu otkriveni.

Olimpijske doping afere

U povijesti Olimpijskih igara zabilježeno je nekoliko velikih doping afera. U Seulu 1988, u finalu utrke na 100 metara, čak osam trkača je bilo pozitivno na doping, a zlatna medalja je oduzeta Benu Johnsonu nakon pozitivnog nalaza.

U Sydneyju, 2000. godine atletičarka Marion Jones osvojila je čak pet medalja, no sve su joj oduzete nakon potvrde korištenja dopinga.

Za više informacija o dopingu, posjetite mrežnu stranicu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Službu za antidoping.