Čuvajte svoje srce: treba znati trenirati, ali naučiti i kada stati

Maraton, vrhunac klasičnog sporta, osim što je najdulja disciplina kraljice sportova, znak je sjećanja na veliku ličnost iz doba antičke Grčke – glasnika Fidipida. On je nakon pobjede Atenjana nad nadmoćnom perzijskom vojskom u bitci na ravnici Maraton brže-bolje pohitao u Atenu javiti važnu vijest. Na tom je putu u trku prešao 40-ak kilometara te je pao mrtav od napora čim je izvršio svoju zadaću. Njemu u čast diljem svijeta obilježavaju se maratonske utrke, a od 1992. godine trči se i Zagrebački maraton.

Ova disciplina samo je jedan od primjera sporta u kojem se nerijetko javljaju nagle i fatalne posljedice po život sportaša unatoč njihovoj spremi. Razlog tomu često je pretjerano naprezanje. Zato je važno zapitati se koliko je previše te kada je potrebno prebaciti u „nižu brzinu“ kako nas srce ne bi izdalo.

Vježbanje je poput lijeka: korisno, ali treba paziti

Poznato je koliko se danas naglašava važnost fizičke aktivnosti, a tjelovježba je postala poput svojevrsnog lijeka koji, ako se koristi ispravno, može osigurati značajan pozitivan učinak na zdravlje.

Ako tjelovježbu prakticiramo redovito, ona će pomoći unapređenju cjelokupnoga zdravlja, a ponajprije smanjiti rizike za razvoj niza oboljenja. Smanjuje rizik od bolesti koje su vodeći uzrok smrtnosti u svijetu: bolesti srca i krvnih žila. Također, fizička aktivnost poboljšava probavu, održava motoričke sposobnosti tijela, poboljšava mineralizaciju kosti i blagodatno djeluju na mentalno zdravlje.

Dakle, nema te pilule koja će pozitivno djelovati na ovoliki broj organa i organskih sustava. Međutim, važno je, kao i kod svakog drugog lijeka, ne zaboraviti na moguće nuspojave i kontraindikacije.

Koliko nam vježbe treba?

Jedna međunarodna studija definirala je kako su najveću korist za zdravlje kardiovaskularnog sustava imali upravo pojedinci koji su imali više od 42 MET-ova tjelesne aktivnosti tjedno. MET (metabolički ekvivalent zadatka) je mjera na osnovu koje se prati potrošnja energije u metaboličkim reakcijama. Definirana je stopom metabolizma u mirovanju koja se očituje s potrošnjom kisika od 3,5 mL po kilogramu mase čovjeka.

Vidljivo je koliko je ova mjerna jedinica prosječnoj osobi nedvojbeno zbunjujuća i teška za računanje. Također, gotovo je nemoguće razviti mjernu jedinicu koja će definirati idealne doze tjelovježbe. Naime, količina fizičke aktivnosti koju ova studija definira optimalnom zapravo je daleko ispod one količine koju rutinski izvode mnogi sportaši. Mnogi trkači, primjerice, tjedno imaju više od 100 MET-ova fizičke aktivnosti, što je daleko više od onoga što je definirano studijom kao idealno.

Jedna australska studija pokazala je kako se oko 40% njihove populacije bavi tjelovježbom tri ili više puta tjedno i time zasigurno prelaze onaj idealan prag aktivnosti zadan međunarodnom studijom. Uz to, nekoliko se australskih triatlonaca odazvalo istraživanju te je ustanovljeno kako im je tjedni režim vježbanja dulji od 20 sati ili 300 MET-ova. Dakle, podatci prilično variraju, a većina se i dalje bavi sportom bez većih poteškoća i posljedica. Sve je individualno!

Što je sportsko srce?

Dok se na pitanje odgovarajuće količine tjelovježbe još uvijek traži odgovor, treba imati na umu da ona utječe na niz promjena u organizmu čovjeka od kojih su najznačajnije promjene u cirkulaciji, metabolizmu, ali i morfologiji, prije svega srca. Kako morfologiji?

Naime, uslijed stalnog i intenzivnog fizičkog napora dolazi do promjena u strukturi srca, odnosno pojave hipertrofije (povećanja) srčanog mišića, bradikardije (smanjenja broja otkucaja srca), povećane kapilarizacije srca i slično. Sve te promjene normalne građe i funkcije srca zajedničkim nazivom poznate su kao sindrom sportskog srca, koji je najviše izražen u onih koji se bave sportovima izdržljivosti.

Treba imati na umu kako ovo nije patološko stanje, već normalna pojava kojom se organizam prilagođava na novonastale uvjete izraženijeg napora. Uz to, brojna istraživanja idu u prilog tomu da sportsko srce samo po sebi nije uzrok nastanka patoloških pojava u kardiovaskularnom sustavu, a prije svega ne iznenadne srčane smrti.

Zašto se događaju iznenadne srčane smrti?

Pojava iznenadne srčane smrti nešto je čega se svi profesionalni igrači najviše pribojavaju. Brojne studije pokazale su kako su upravo kongenitalne, odnosno od rođenja prisutne srčane bolesti glavni uzrok pojave iznenadne srčane smrti (kardiomiopatija, anomalije koronarnih arterija i dr.).

Ovo se uglavnom odnosi na sportaše mlađe od 35 godina, dok je kod onih starijih ateroskleroza koronarnih arterija glavni uzrok nastupa smrti. Kod tih pojedinaca tijekom fizičke aktivnosti može doći do rupture ateroma te naknadnog stvaranja tromba. Gledajući sve slučajeve iznenadne srčane smrti, upravo je ateroskleroza koronarnih arterija uzrok 80% slučajeva ove pojave.

Međutim, iznenadna srčana smrt je vrlo rijetka. Unatoč tome, ne smije se zanemariti kao ni sve druge pojave koje se mogu dogoditi igračima dok su na terenu.

Prevencija prije svega!

Kako bi se svi navedeni problemi spriječili, važno je poduzeti prvi korak u prevenciji, a to su sistematski i kontrolni pregledi. Takvi pregledi moraju se obavljati tijekom cijelog života jer se neke bolesti mogu pojaviti i u starijoj dobi. Nažalost, činjenica je da se pregledi često (ne)obavljaju na odgovarajuć način, što za sobom vuče posljedice koje mogu biti opasne po život.

Osim samog pregleda, također je važna analiza kompletne krvne slike, a za pregled rada srca koriste se instrumenti poput EKG-a. Današnja medicina, kao što je vidljivo, nudi brojne mogućnosti koje dovode do brze i sigurne dijagnostike. Također je potrebno educirati sportaše o njezinoj važnosti i koliko im pregledi mogu pomoći.

Neka vas dijagnoza ne obeshrabri

Bavljenje sportom, posebice ako je intenzivno, dovodi do promjena u funkciji i strukturi kako srca, tako i mnogih drugih organa i organskih sustava. Kako nam se skeletni mišići povećavaju uslijed vježbi snage, tako nam se mijenja i srce, a sindrom sportskog srca možemo smatrati normalnom pojavom – pojavom koja nije uzrok srčanih bolesti i iznenadne srčane smrti.

Kako bi se takvi nepoželjni ishodi spriječili, nužno je uložiti truda i vremena u prevenciju. Uvođenje temeljitih sistematskih pregleda ne samo da je važno za sigurno bavljenje sportom, već spašava živote. Ako se dijagnosticiraju srčane bolesti poput kardiomiopatije ili aritmija, pojedinac se više ne može baviti natjecateljskim sportom, ali rekreativni i prilagođeni trening je i više nego dobrodošao. Dakle, dijagnoza nije ključ koji zauvijek zatvara vrata, već ključ koji ih otvara, a iza njih se krije zdraviji, sigurniji i jamačno bolji život.

Izvor: Recipe-CPSA.com