Crvena vrpca nas podsjeća: pandemija AIDS-a i dalje traje

Od 1998. godine, dana 1. prosinca obilježava se Svjetski dan AIDS-a. Posvećen je podizanju svijesti o pandemiji AIDS-a uzrokovanoj širenjem HIV infekcije te sjećanju na osobe koje su preminule od te bolesti. Međunarodni simbol svjesnosti i podrške je crvena vrpca.

Osnovno o HIV-u i AIDS-u

Sindrom stečenog nedostatka imunosti (engleska skraćenica je AIDS) uzrokuje virus humane imunodeficijencije (skraćeno HIV). Virus napada stanice imunog sustava, T-limfocite, i uništava ih, što vodi do slabljenja imuniteta. Zbog toga se razvija niz drugih bolesti, uglavnom različitih infekcija i tumora.

Bolest je otkrivena 80-ih godina prošlog stoljeća i u početku je otkrivena u muškaraca koji su imali spolne odnose s drugim muškarcima, no vrlo brzo je dokazana i u žena i djece. Prenosi se s osobe na osobu krvlju, sjemenom tekućinom, sekretom rodnice i majčinim mlijekom. Glavni put prijenosa je nezaštićeni spolni odnos, potom injektiranje droga već korištenim (zaraženim) priborom te prijenos s majke na dijete tijekom trudnoće ili poroda.

Danas u praćenju tijeka bolesti razlikujemo osobe s HIV-om, koje su zaražene virusom te mogu i ne moraju imati simptome te osobe s AIDS-om koje razvijaju krajnji i najteži stadiji infekcije. U tom je stadiju toliko oslabljen imunosni sustav da se razvija sindrom, odnosno brojne bolesti koje u oboljelog uzrokuju teške zaraze mikroorganizmima i tumore, što dovodi do smrti.

Od zaraze HIV-om do početka AIDS-a može proći više godina (prosječno oko 10 godina) i za to vrijeme zaražena osoba ne mora imati simptome, ali nesvjesno prenosi bolest.

Bolest u brojevima i liječenje

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, više od četrdeset milijuna ljudi u svijetu ima HIV, od toga je gotovo dvije trećine u Africi.

U Hrvatskoj je u prosjeku godišnje oko 100 novodijagnosticiranih osoba s HIV-om. U periodu od 1985. do 2022. g. ukupno su dijagnosticirane 2002 osobe s HIV-om.

Prvi lijek se je počeo upotrebljavati 1987. Danas u liječenju koristimo kombinacije lijekova za suzbijanje infekcije, koji se zovu antiretrovirusni lijekovi. Nažalost,  još uvijek ne postoji lijek za izlječenje, već se bolest lijekovima drži pod kontrolom dulji period. 2003. godine razvijeno je prvo cjepivo protiv HIV-a, no nije bilo učinkovito te do danas nema cjepiva protiv HIV-a.

Strategije borbe protiv AIDS-a

Tijekom proteklih desetljeća razvijano je nekoliko globalnih strategija za borbu protiv ove bolesti. Trenutno je aktualna strategija 90-90-90. Njome se želi postići da 90% svih osoba koje žive s HIV-om zna svoj status, da 90% onih kojima je dijagnosticirana HIV infekcija uzimaju antiretrovirusnu terapiju (ART) te da 90% njih postigne nemjerljivu količinu virusa u krvi. U Hrvatskoj je postignut cilj, kao i u Europi. Sljedeći je 95-95-95.

Liječnici koji se bave HIV/AIDS-om smatraju da za postizanje ovog cilja treba povećati predekspozicijsku profilaksu (PrEP), povećati testiranja na HIV i druge spolno prenosive bolesti, ciljano testirati u zajednici populacije muškaraca koji imaju spolne odnose s muškarcima i omogućiti brze testove i testiranje izvan bolnice.

Predekspozicijska profilaksa je metoda prevencije zaraze HIV-om u visokorizičnih pojedinaca. Osobama koje nemaju HIV, ali su mu izložene zbog spolnih odnosa ili konzumacije intravenskih droga, može se propisati uzimanje antiretrovirusnog lijeka. 

Stigma i diskriminacija

No, uz HIV/AIDS su u društvu snažno izražene stigma i diskriminacija, čak i veće od stigme povezane s određenim psihičkim bolestima. Posljedica su nerazumijevanja i neznanja o bolesti, senzacionalističkih priča o podrijetlu i prijenosu virusa ili pak priča o životima oboljelih glumaca i pjevača. Tome doprinosi i neprihvaćanje različitosti potreba drugih ljudi i njihova životnog izbora.

Oboljeli zbog toga doživljavaju neugodu, odbijanje i diskriminaciju, osjećaju sram i krivnju, što nadalje dovodi do niza psihičkih smetnji. Ujedno stigma i diskriminacija pogoduju tajnosti i skrivanju, što ugrožava prevenciju širenja virusa. Oboljeli često nema odgovarajuću njegu, podršku i liječenje.

Više o stigmi i diskriminaciji možete pronaći u brošuri koja je izdana sada već daleke 2004. godine, no jednako je aktualna i danas: HIV/AIDS stigma i diskriminacija, grupe autora Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar.