Citomegalovirus u trudnoći: rizici, simptomi i liječenje

Citomegalovirus je jedan od herpesvirusa koji je relativno čest u općoj populaciji. U populaciji zdravih ljudi, citomegalovirus najčešće uzrokuje asimptomatsku ili blagu infekciju nalik gripi. Također, jedan je od poznatih uzročnika simptoma infektivne mononukleoze.

Iako za zdrave ljude nije opasan, citomegalovirus je izrazito opasan za osobe s oslabljenim imunosnim sustavom te za trudnice jer može oštetiti plod i ostaviti dugotrajne posljedice za novorođenče.

Kao i drugi herpesvirusi, nakon prvog doticaja s virusom (primoinfekcija) virus ostaje trajno u ljudskom tijelu u fazi latencije (mirovanja) te se povremeno može reaktivirati i lučiti tjelesnim tekućinama. Takve reaktivacije ne uzrokuju simptome, kao što je to uglavnom slučaj s Herpes simplex virusom, već su asimptomatske.

Kako se virus prenosi?

Virus se prenosi tjelesnim tekućinama, uključujući slinu, urin, vaginalni sekret, sjemenu tekućinu i majčino mlijeko. Mala djeca su najveći rezervoar infekcije, a zaraza se događa pri doticaju s tjelesnim tekućinama zaražene osobe.

Kada govorimo o novorođenčadi, infekcija se može dogoditi:

• tijekom trudnoće, odnosno preko posteljice (intrauterino) kad govorimo o kongenitalnoj infekciji,
• tijekom poroda, zbog miješanja majčine i djetetove krvi (perinatalno) te
• dojenjem (postnatalno).

Kada je infekcija citomegalovirusom najopasnija?

Postoji više tipova citomegalovirusa (genotipovi), a prva zaraza prvim tipom se naziva primoinfekcija. Ona nosi najveći rizik za prijenos infekcije na plod, čak 32%.

Ako se je majka zarazila nekim genotipom ranije u životu, zaraza drugim genotipom tijekom trudnoće nosi manji rizik za infekciju ploda.

Infekcija u prvom trimestru trudnoće nosi najveći rizik za oštećenje ploda, i to čak 23%, u usporedbi s 0,1% tijekom drugog trimestra.

Ako infekcija nastupi nakon trudnoće, ona uglavnom nije opasna za terminsku novorođenčad i ne utječe na razvoj živčanog sustava. Teži, sistemski oblik infekcije se može javiti u prematurno rođene djece i u djece vrlo niske porođajne mase. U njih infekcija nastaje prijenosom preko majčinog mlijeka.

Rizici za novorođenčad i simptomi

U novorođene djece citomegalovirus može uzrokovati simptome, no infekcija može biti i asimptomatska te se kasnije očitovati oštećenjem sluha ili intelektualnim poteškoćama.

Iako izuzetno mali broj djece umire od infekcije citomegalovirusom, bolest može ostaviti teške posljedice.

Simptomatska infekcija može biti sistemska i imitirati novorođenačku sepsu sa sljedećim simptomima:

• trombocitopenijom i posljedičnim sitnim krvarenjima (petehije),
• hepatosplenomegalijom,
• teškom upalom jetre (hepatitisom) i
• upalom pluća (pneumonitisom).

Osim toga, kongenitalna citomegalovirusna infekcija uzrokuje i oštećenje mozga te utječe na normalni neurološki razvoj, što se očituje:

• mikrocefalijom (malim opsegom glave),
• atrofijom (nerazvijenošću) vidnog živca,
• kognitivnim poteškoćama i
• razvojnim poremećajima mozga, poput kalcifikacija moždane tvari.

Citomegalovirus i gluhoća djece

Citomegalovirus jedan je od vodećih uzroka stečene gluhoće u djece jer uzrokuje dijelom nepovratno oštećenje stanica pužnice. Zbog toga je važno raditi probir trudnica na citomegalovirus, a isto tako, ako postoji sumnja, testirati i novorođenčad.

U Hrvatskoj se, na sreću, kod sve novorođenčadi provodi testiranje sluha. Ako dijete ne prođe probir sluha, potrebno ga je testirati na citomegalovirus jer je to jedan od češćih uzroka gluhoće, uz druge, nezarazne uzroke.

Kongenitalna citomegalovirusna infekcija se može liječiti antivirusnim lijekovima. Zato je pravovremeno testiranje i prepoznavanje infekcije glavni preduvjet započinjanja liječenja koje treba početi što prije kako bi se spriječila daljnja oštećenja.

Što ako se trudnica zarazi?

Današnje preporuke nalažu da se na početku trudnoće odredi serostatus trudnice (u sklopu TORCH testiranja i ginekološkog pregleda), odnosno ima li trudnica protutijela na citomegalovirus. Ako nema, savjetuje se redovito testiranje tijekom prvog trimestra (svaka četiri tjedna) jer je tada rizik za vertikalni prijenos i posljedice infekcije najveći.

Ako se majka zarazi tijekom prvog trimestra, nastupit će serokonverzija, odnosno majka će razviti protutijela. U tom slučaju majku treba liječiti kako bi se spriječila infekcija ploda. Ako je trudnica zaražena i liječena, krajem prvog trimestra izvodi se amniocenteza te se uzorak plodove vode testira molekularnim metodama na citomegalovirus. Negativan nalaz plodove vode sugerira da se infekcija nije prenijela na plod te se u tom slučaju liječenje može prekinuti. U suprotnom, liječenje se nastavlja tijekom trudnoće, a potom i po rođenju djeteta.

Preventivne mjere

Zaraza citomegalovirusom može se spriječiti općim higijenskim mjerama, koje uključuju:

• redovito pranje ruku, posebice nakon mijenjanja dječjih pelena jer se virus izlučuje urinom,
• dezinfekciju dječjih igračaka i drugih površina koje su bile u doticaju s dječjom slinom,
• izbjegavati bliski kontakt s dječjom slinom tijekom trudnoće,
• korištenje zaštite tijekom spolnog odnosa.

Više stručnih savjeta potražite u Poliklinici Mazalin.