Četiri koraka u pristupu djetetu sa sumnjom na alergiju

U razvijenim zemljama posljednjih se godina bilježi značajan porast alergijskih bolesti, što je svakako povezano s modernim načinom života (industrijalizacija, onečišćenje okoliša, većina stanovništva koncentrirana u gradovima, procijepljenost itd.).

S obzirom na to da je riječ o najčešćim kroničnim bolestima populacije (pogotovo u dječjoj dobi) koje se u otprilike 45% ne dijagnosticiraju pravovremeno, potrebno je prepoznati ih u što ranijoj fazi, kako bi se na vrijeme započelo s liječenjem i tako spriječio nastanak komplikacija.

Naglašavamo da rana dijagnostika alergijskih bolesti prvenstveno olakšava tegobe pacijenta, sprječava nastanak komplikacija, poboljšava kvalitetu života te svakako smanjuje nepotrebne troškove, kako pacijenta, tako i zdravstvenog sustava.

1. korak: uzimanje anamneze

Kako bismo na vrijeme postavili dijagnozu alergijske bolesti, bilo da je riječ o alergijskom rinitisu i/ili alergijskoj astmi, potrebno je od pacijenta dobiti odgovarajuće hetero/anamnestičke podatke o sezonskom javljanju tegoba (kihanje, šmrcanje, svrbež očiju, kašalj, otežano disanje, zaduha), a potom klinički i auskultacijski utvrditi znakove bolesti.

2. korak: pregled kod pulmoalergologa

Pacijent se dalje upućuje na pregled specijalistu pulmoalergologu u specijaliziranu ustanovu. Nakon informativnog razgovora i učinjenog kliničkog pregleda slijedi dijagnostički postupak.

3. korak: dijagnostički postupak

Prvi korak u dijagnostičkom postupku je kožni ubodni (prick) test, potom in vitro laboratorijska dijagnostika (utvrđivanje ukupnih i specifičnih IgE protutijela iz seruma na određene alergene, već ranije utvrđene kožnim ubodnim testom) te nezaobilazna plućna funkcijska dijagnostika (spirometrija, bronhodilatacijski test, FeNO, metakolinski test). Naravno da postoji još i niz drugih dijagnostičkih pretraga (plinska analiza krvi, tjelesna pletizmografija, difuzijski kapacitet pluća, spiroergometrija, radiogram /CT prsnog koša, UZV srca, 24-satna pH-metrija jednjaka s impedancom itd.),  koje se provode kada nismo u potpunosti sigurni u dijagnozu ili ako pak postoje komorbiditeti (pridružene bolesti).

4. korak: postavljanje konačne dijagnoze

Na temelju navedenih dijagnostičkih testova – pozitivan kožni prick test, pozitivan bronhodilatacijski test ili metakolinski test, nalaz protutijela na specifične alergene u serumu te, po potrebi, ostali testovi – uz pozitivne anamnestičke podatke o recidivima pojavnosti simptoma te klinički nalaz, možemo sa sigurnošću postaviti dijagnozu alergijskog rinitisa i astme.

Potrebno je istaknuti važnu ulogu otorinolaringologa u diferentnoj dijagnostici alergijskog rinitisa te odluci o terapijskom protokolu u dogovoru sa specijalistom pulmoalergologom.

Liječenje

Kad govorimo o liječenju alergijskih bolesti, prvenstveno alergijskog rinitisa, nema velike razlike između terapijskog protokola u djece i odraslih. Liječenje se temelji prvenstveno na prevenciji tegoba (praćenje peludnog kalendara, izbjegavanje okidača simptoma alergije) te pravovremenom uzimanju lijekova; antihistaminici i intranazalni kortikosteroidi (INCS) u određenom periodu.

Kod liječenja alergijske astme (u djece i odraslih), prva linija je svakako inhalacijski kortikosteroid (ICS) kao osnovni kontroler, povremeno uz beta-agonist kratkog djelovanja (SABA) u akutnim egzacerbacijama bolesti. kortikosAko su pridruženi i simptomi alergijskog rinitisa, može se dodati inhibitor leukotrijenskih receptora (LTRA), koji se može također koristiti i kao monoterapija u djece s blažim oblikom astme.

U slučajevima težih oblika astme, liječenje se provodi kombinacijskim pripravcima inhalacijskih kortikosteroida i dugodjelujućih beta-2-agonista (ICS + LABA), a kod odraslih i ponekad uz dodatak dugodjelujućih antagonista muskarinskih receptora (LAMA).

Kod najtežih oblika bolesti, liječenje se provodi oralnim kortikosteroidima ili pak biološkom terapijom (omalizumab).

Kod liječenja astme svakako je važno i liječenje komorbiditeta, čime se postiže poboljšanje kliničkog statusa u pacijenta i podiže kvaliteta života.

Više stručnih savjeta potražite na stranicama Poliklinike za dječje bolesti Helena.