Borbe s jasličkim i vrtićkim bolestima: vodič za zabrinute roditelje

Rano pohađanje kolektiva neizbježno je povezano s većom izloženošću brojnim uzročnicima zaraznih bolesti. Najčešće je riječ o virusima koji uzrokuju infekcije dišnih puteva. S obzirom na nezrelost djetetova imunosnog sustava, infekcije su vrlo česte (u prosjeku dva do tri puta mjesečno), a pojedini virusi zbog svoje agresivnosti mogu uzrokovati teže oblike upale.

Istina, postoje djeca koja su tek neznatno bolesnija nego prije polaska u kolektiv; većina ih je u navedenom prosjeku po pitanju učestalosti obolijevanja, ali postoji i 1 – 2 % djece koja u kratkom roku nakon ulaska u kolektiv dobivaju teške, po život opasne infekcije. Ta djeca nisu za jaslice i treba pričekati barem šest do 12 mjeseci, pa pokušati ponovno. Unatoč uobičajenim strahovima da dijete ima neku težu bolest imunosnog sustava, daljnja imunološka obrada je potrebna samo u djece koja su doživjela dvije ili više životno ugrožavajućih infekcija.

Oko 80% posjeta pedijatru događa se zbog upala dišnih puteva i popratnog kašlja. Pritom na oko dvije trećine pregleda roditelji dovode djecu koja pohađaju kolektiv. Riječ je o značajnom javnozdravstvenom problemu, i sa strane roditeljske brige i sa strane sustava zdravstvene zaštite.

Prirodno sazrijevanje imunosnog sustava

Tijekom djetinjstva imunosni se sustav postupno razvija i u potpunosti sazrijeva u dobi od oko 15 godina. U prvim mjesecima i godinama života sposobnost obrane od infekcije virusima, bakterijama i gljivicama značajno je smanjena. Ranim polaskom u kolektiv (jaslice) dijete će biti izloženo tim uzročnicima bolesti i može se očekivati da će u prosjeku obolijevati dva do tri puta mjesečno. Brojne studije pokazuju da tek nakon treće godine pohađanja kolektiva učestalost obolijevanja od akutnih respiratornih infekcija opada na razinu učestalosti obolijevanja djece koja ne pohađaju predškolske ustanove.

Tijekom prvih mjeseci i godina pohađanja kolektiva postoji dugotrajno curenje nosa i slijevanje sekreta u ždrijelo te dalje u dušnik i bronhe. Taj sekret uzrokuje povremena zakašljavanja u kojima se čuje „otkidanje” sekreta sa sluznice, odnosno radi se o vlažnom ili produktivnom kašlju. Tipično je da se takav kašalj pojačava u tjelesnim naporima, kada struja zraka pokrene nataloženi sekret sa sluznice bronha i dušnika te izazove podražaj receptora za kašalj. Produktivni kašalj koji nastaje curenjem nosa češće se javlja i noću. Obično neko vrijeme nakon što dijete zaspi, dolazi do grčevitoga vlažnog iskašljavanja nataloženoga sekreta. Naime, kada dijete zaspi, oslabi refleks gutanja i, umjesto da sekret koji se cijedi iz nosa bude progutan, on odlazi u dušnik.

Djeci koja krenu u jaslice u dobi od dvanaest mjeseci potrebne su dvije do tri godine da steknu imunost te budu jednako često bolesna kao i djeca koja ne pohađaju kolektiv. Taj period izgradnje imunosti kraći je kod djece koja kreću u vrtić (nakon navršene tri godine) i u prosjeku traje jednu do dvije godine. Jednako tako, poznato je da su najmlađe skupine koje još ne pohađaju kolektiv, a imaju starijeg brata ili sestru koji ga pohađa, izložene istim uzročnicima kod kuće. Kod njih se period izgradnje imunosti kada oni sami krenu u kolektiv značajno skraćuje jer su dio posla „odradili“ u svojem domu.

Bez obzira na to je li riječ o djeci koja pohađaju kolektiv ili o djeci koja su kod kuće, važna je higijena ruku (redovito pranje ruku njegovatelja i djece), dezinfekcija igračaka i površina na kojima se igraju ili se hrane. Važno je osigurati što više vremena u igri na otvorenom, a u zatvorenim prostorima izbjegavati pregrijan i suh zrak koji pogoduje upalama dišnih puteva, te redovito provjetravanje prostora.

O rinovirusima i RSV-u

Zbog nezrelih obrambenih mehanizama pojedini virusi (rinovirusi i RSV – respiratorni sincicijski virus) izazivaju teška oštećenja sluznice dišnih puteva koja mogu zaostati više godina nakon preboljenja. U prve dvije godine boravka sva djeca prebole infekciju RSV virusom. Sluznica oštećena tim virusom ima promijenjen izgled, a prirodni mehanizmi zaštite sluznice značajno su oslabljeni, pa lakše dolazi do ponovnih infekcija s izraženijim znacima upale.

Kao odgovor na novu infekciju, javlja se jak otok sluznice koji u najmanjim ograncima bronha značajno priječi prolaz zraka (postoji tzv. hiperreaktivnost sluznice). Dolazi do opstrukcije donjih dišnih puteva koju možemo prepoznati po sipnji (piskutanju u fazi izdisaja), kratkome i ubrzanome disanju, produljenom izdisaju i napadima gušećeg kašlja koji se pojačava u ležećemu položaju.

Kako spriječiti upalne bolesti dišnih putova?

Sluznica dišnih putova ima učinkovite mehanizme koji je štite od brojnih „napadača” (bakterije, virusi, gljivice…). Na površini sluznice nalazi se sluz koja sadrži sluznička protutijela koja trenutno uništavaju potencijalne napadače. Sama sluznica ima trepetljike koje svojim treperenjem uklanjaju sve što se na sluzi prikupi i taj sekret obično iskašljemo ili ispušemo kroz nos.

Bolesti dišnih putova najčešće su u jesenskim i zimskim periodima. Tada djeca uglavnom borave u zatvorenim, grijanim prostorima. Kod prekomjerna grijanja suhi zrak posuši sluznicu dišnih puteva; sluz se zgusne, nema protutijela, trepetljike se slijepe. Time čišćenje sluznice prestaje te ona postaje suha i ranjiva. Izlaskom na svjež i hladan zrak sluznica reagira i počinje pojačano lučiti sekret (djeci curi nos kad je zima, suze oči) – time se pojačava učinak čišćenja.

Djeca koja borave u prostorijama gdje odrasli puše višestruko češće obolijevaju od upala dišnih putova (npr. triput češće obolijevaju od upala uha ili od bronhitisa). Jednako tako, život u područjima visokih razina onečišćenja zraka višestruko povećava učestalost upala dišnih puteva.

Važnost kretanja i higijene

Osim što sa sobom donosi već opisane probleme suhog i toplog zraka, boravak u zatvorenome prostoru povezan je s manje kretanja. Kretanjem (trčanje, rad) se ubrzava disanje, strujanje zraka postaje višestruko brže, a time i čišćenje dišnih putova. Dok dijete mirno sjedi, zrak se izmjenjuje tek u trećini pluća, dok se u preostalome dijelu nakuplja sekret i ustajali zrak koji pogoduje razvoju bakterija. Osim navedenog, tjelesna aktivnost neposredno stimulira stvaranje imuniteta.

Neobično je važna spoznaja da se velika većina upala dišnih puteva širi rukama! Uobičajeno se smatra da je najopasnije ući u prostor u kojemu boravi osoba s prehladom, no nedvojbeno se pokazalo (pogotovo kada je riječ o predškolskim ustanovama) da se pranjem ruku (djece i njegovatelja) te korištenjem papirnatih ručnika (ili svako dijete treba imati svoj ručnik) značajno smanjuje učestalost obolijevanja. Djeca obično rukama raznose sekret koji se na njima nakupi zbog kašljanja (stavljanje ruke na usta kod kašlja) ili brisanja nosa. Preporučuje se podučiti djecu da kišu i kašlju u rukav, time će šake ostati čiste. U periodima prehlada treba učestalo prati igračke i površine na kojima se djeca igraju.

Postoje li cjepiva koja mogu pomoći?

Izum cjepiva i njihov razvoj pripadaju skupini najvećih dostignuća medicine u zdravstvenoj zaštiti čovječanstva. Stoga se i u području prevencije infektivnih bolesti nalazi na prvome mjestu po svojoj važnosti i proširenosti. Zahvaljujući sustavnom cijepljenju, mnoge su zarazne bolesti nestale ili postale rijetkost, a zahvaljujući dobro organiziranoj pedijatrijskoj zaštiti i programu cijepljenja koji se poboljšava u okviru ekonomskih mogućnosti, imamo dobru procijepljenost djece.

U redovitom programu imunizacije djeca su zaštićena od najopasnijih sojeva bakterija (Hemofilus influence tip B i protiv invazivnih sojeva Streptokoka pneumonije). Preporučuje se također sezonsko cijepljenje protiv gripe, a u novije vrijeme i protiv COVID-19 bolesti (za djecu stariju od pet godina). Naime, često dolazi do bakterijske infekcije za vrijeme navedenih virusnih bolesti.