Bolesti štitnjače i fizička aktivnost

Štitnjača je jedan od ključnih organa s unutrašnjim izlučivanjem. Lučenjem svojih hormona, tiroksina (T4) i trijodtironina (T3) izravno utječe na održavanje unutarnje ravnoteže organizma, a među brojnim tjelesnim funkcijama na koje utječe, metabolizam je jedna od ključnih poveznica funkcionalnosti štitnjače kojim se održava naše zdravlje.

Bolesti štitnjače najčešće su među endokrinološkim bolestima. Dijelimo ih na:

• strukturne i
• funkcionalne.

U strukturalne promjene ubrajaju se čvorovi, ciste i tumori. Funkcionalni poremećaji štitnjače uključuju usporeni rad štitnjače ili hipotireozu koji je značajno češći te ubrzani rad štitnjače ili hipertireozu.

Strukturalne promjene štitnjače

Promjene strukture štitnjače jako su česta pojava u općoj populaciji, a svojevrsna hiperinflacija čvorastih promjena na štitnjači najvećim je djelom rezultat napretka dijagnostike štitnjače, prije svega implementacijom ultrazvuka štitnjače u svakodnevnu praksu.

Tegobe zbog čvorova u štitnjači mogu se javiti zbog njihovog kompresivnog učinka (pritiska) na okolne anatomske strukture, u prvom redu dušnika i jednjaka, pa se manifestiraju smetnje gutanja, disanja i promuklost. Povremeno takve smetnje mogu biti ograničavajući čimbenik u provođenju tjelesne aktivnosti, što može biti demotivirajuće u provođenju redovite tjelovježbe.

Funkcionalni poremećaji štitnjače

Hipotireoza, kao najčešći funkcionalni poremećaj štitnjače, manifestira se širokim spektrom uglavnom nespecifičnih tegoba, od kojih su dominantno izraženi kronični umor, porast na tjelesnoj težini, poremećaj tolerancije hladnoće, oticanje ekstremiteta, nadutost, neredovita probava i mnogi drugi. Zbog svog podmuklog karaktera često protekne i do nekoliko mjeseci do postavljanja točne dijagnoze, a za to vrijeme značajno pati kvaliteta života, uz različite stupnjeve ograničenja po pitanju redovite tjelovježbe.

Hipertireoza je klinički jasnija i u pravilu se puno ranije prepozna. Također se manifestira nizom manje ili više nespecifičnih simptoma i znakova poput ubrzanog rada srca, gubitka na tjelesnoj težini, poremećaja tolerancije topline, kroničnog umora i iscrpljenosti, ubrzane peristaltike crijeva, nesanice i drugih. Uz objektivno očekivanu smanjenu sposobnost provođenja tjelesne aktivnosti, kod neregulirane i/ili neprepoznate hipertireoze, određena tjelesna aktivnost može predstavljati značajnu opasnost za zdravlje.

Povezanost štitnjače i metabolizma

Uska povezanost štitnjače s metabolizmom u značajnoj se mjeri ogleda u regulaciji metabolizma ugljikohidrata. Jedan od nositelja regulacije metabolizma je hormon inzulina. Nedostatak tjelesne aktivnosti u kombinaciji s genetskim predispozicijama i drugim donekle razjašnjenim rizičnim čimbenicima, utječe na razvoj inzulinske rezistencije s kojom se povezuju drugi zdravstveni problemi poput debljanja ili sindroma policističnih jajnika. Dugoročno se povećava i rizik za razvoj šećerne bolesti.

Fizička aktivnost u osoba oboljelih od bolesti štitnjače

Redovita tjelesna aktivnost, kao i zdrava te uravnotežena prehrana, najbolji su oblici prevencije niza kroničnih bolesti, među kojima su i bolesti štitnjače, šećerna bolest, debljina. S obzirom na epidemiju debljine kod djece i adolescenata, preporuke o prehrani i tjelesnoj aktivnosti ne smiju ostati samo na papiru, već se moraju stalno infiltrirati i zahvaćati sve segmente ljudskog društva, od obitelji, obrazovnih ustanova, zdravstvenih politika te, općenito, šire zajednice.

Kod pojave bolesti štitnjače bitno je provesti odgovarajuću dijagnostičku obradu koja nam je dostupna kao i bilo gdje drugdje u razvijenom svijetu. Po točno postavljenoj dijagnozi, potrebno je provesti odgovarajuće liječenje koje mora biti pod nadzorom endokrinologa ili specijalista nuklearne medicine.

Različite su teorije i pogledi na to kako te na koji način vježbati. Neovisno o tome koju tjelesnu aktivnost odabrali, nedvojbeno je znanstveno dokazano kako ona utječe na značajno poboljšanje u ishodu liječenja bolesti štitnjače, uz vidljivo poboljšanje kvalitete života. Također je bitno imati kontinuitet, naše tijelo teško ćemo prevariti kampanjskim pristupom. Odgovarajuće liječenje štitnjače ne predstavlja nikakav rizik za bavljenje bilo kojim sportom niti bi bilo kome od nas to trebala biti izlika za pasivnost.

Zaključno

Redovita fizička aktivnost jedno je od najjačih oružja kojim ćemo sačuvati naše zdravlje. Čuvamo svoje srce, krvne žile, štitnjača učinkovitije funkcionira, metabolizam je u boljoj ravnoteži, bolje se osjećamo, jednostavno smo sretniji i zadovoljniji. Bez obzira na silne spoznaje u dijagnostici i liječenju bolesti štitnjače, liječenje i praćenje mora biti pod liječničkim nadzorom, čija je zadaća u užem smislu, osim provođenja terapije, i stalno naglašavanje važnosti zdrave prehrane i redovite tjelesne aktivnosti.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.