Blagdani su: kako alkohol utječe na endokrini sustav?

Smatra se da se umjerenost alkoholnog unosa, kojeg bismo mogli nazvati zdravim, odnosi na jedno piće dnevno za žene te dva pića za muškarce. Iznimke od navedenog su osobe mlađe od 21 godinu, trudnice, osobe s poremećajem zlouporabe alkohola, kao i istovremeno uzimanje nekih lijekova u kroničnoj terapiji.

No prekomjerna konzumacija alkohola do opijanja nosi višestruke zdravstvene rizike. Alkoholizam kao bolest ima svoje odrednice, od utjecaja na fizičko i psihičko zdravlje, pa do ozbiljnih socioekonomskih problema. Među najraširenijim je kroničnim bolestima današnjice, a među značajnijim izazovima u liječenju predstavlja dosta labava granica u percepciji kada povremena konzumacija alkohola prestane biti izvor radosti, opuštanja, veselja, a postane ovisnost.

Dodatni utjecaj predstavlja i nekritičnost prema konzumaciji alkohola, uz neminovni utjecaj navika, mentaliteta i drugih čimbenika.

Hipofiza

Osnova za većinu patoloških učinaka alkohola na endokrini sustav je nepovoljan utjecaj na osovinu hipotalamus – hipofiza – periferne žlijezde (štitnjača, nadbubrežne i spolne žlijezde). Upravo ta osovina najosjetljivija je na utjecaj alkohola, pri čemu dolazi do različitih endokrinih poremećaja.

Poremećen je odgovor na stres, javlja se poremećaj spavanja, a ometa se i uredno funkcioniranje niza fizioloških funkcija, poput kardiovaskularnih, imunoloških i metaboličkih. Kronična izloženost alkoholu potiče pojačanu aktivnost proupalnih čimbenika upale – citokina.

Dodatni neizravni učinak poticanja upalnog odgovora je nepovoljni utjecaj alkohola na bakterijsku crijevnu floru.

Poremećaj osovine hipotalamus – hipofiza – nadbubrežna žlijezda dovodi do poremećaja u metabolizmu kortizola, čime se pogoršava tolerancija na stres, uz nepovoljne učinke na funkciju imunosnog sustava. Akutna izloženost alkoholu čak i povoljno utječe na osovinu pojačavajući stresni odgovor, ali kronična izloženost alkoholu čini suprotno. Pod utjecajem alkohola raste razina prolaktina, laktotropnog hormona koji, osim djelovanja na laktaciju, ima niz fizioloških učinaka na organizam. Akutna i kronična izloženost alkoholu nepovoljno utječe na metabolizam hormona rasta i njegovog ključnog metabolita inzulinu sličnog hormona rasta (eng. IGF-1) snižavajući njihovu koncentraciju.

Štitnjača

Previše alkohola nepovoljno utječe na zdravlje štitnjače, gdje je prekomjeran unos alkohola povezan s usporenim radom štitnjače ili pogoršava već od ranije poznatu hipotireozu. Poznat je i učinak alkohola na smanjenje sveukupnog volumena štitnjače te razvoj ožiljnog tkiva (fibroza).

Akutna izloženost alkoholu nema klinički značajnih učinaka na osovinu hipofiza-štitnjača. Početni otklon u ravnoteži se očituje kroz oslabljen odgovor tireostimulacijskog hormona (TSH) na lučenje tireoliberina iz hipotalamusa – hormona koji potiče lučenje TSH. Uz odgovarajuću apstinenciju od alkohola, očekuje se potpun oporavak funkcionalnog stanja štitnjače. Ovaj tip poremećaja funkcije štitnjače ima laboratorijske kriterije sekundarne hipotireoze.

Spolne žlijezde

Brojne studije su pokazale višestruke štetne učinke na reproduktivni sustav žena i muškaraca. Kronična izloženost alkohola kod žena dovodi do smanjenja libida, poremećaja menstrualnih ciklusa, izostanka ovulacije, povećanog rizika spontanih pobačaja, neplodnosti pa do preuranjene menopauze.  Kod muškaraca, osim smanjenog libida, snižava se razina testosterona, javlja se erektilna disfunkcija, snižava se broj spermija, njihov motilitet te izgled. Dodatno, zbog jetrenog oštećenja alkoholom, smanjena je proizvodnja IGF-1, ključnog metabolita hormona rasta što također nepovoljno utječe na proizvodnju testosterona te na spermatogenezu. 

Šećerna bolest tip 2

Kronični alkoholizam, kao neovisni rizični čimbenik, povezan je s većom stopom obolijevanja od šećerne bolesti tip 2. Umjerena konzumacija alkohola čak se smatra protektivnim čimbenikom zbog poboljšanja inzulinske osjetljivosti ne periferiji njegova djelovanja. No u kombinaciji s djelovanjem alkohola na masno tkivo i jetru, prekomjerna konzumacija alkohola pogoršava inzulinsku rezistenciju, uz postupno slabljenje funkcije beta-stanica gušterače (proizvođača inzulina).

Masno tkivo

Masno tkivo se u određenoj mjeri ponaša kao endokrini organ. Ključni regulatori metabolizma masnog tkiva su adipokini – leptin i adiponektin.

Adiponektin ima dokazano antidijabetogeno i protuupalno djelovanje. Umjerena konzumacija alkohola djeluje na porast koncentracije adiponektina, što objašnjava već spomenuti protektivni učinak poboljšanju inzulinske osjetljivosti i sporijem razvoju šećerne bolesti tip 2.

Prekomjerni unos alkohola povezan je, naprotiv, s nižom koncentracijom adiponektina što posljedično dovodi do pogoršanja inzulinske rezistencije i/ili šećerne bolesti tip 2. Snižena koncentracija adiponektina, osobito u kombinaciji s povišenim citokinom TNF–alfa (eng. tumor necrosis factor alfa) povezuje se s različitim stupnjevima jetrenog oštećenja.

Zaključno

Učinci unosa alkohola ovise o količini i duljini vremenskog trajanja. Prekomjerni unos alkohola donosi višestruku štetu za zdravlje endokrinog sustava. Dodatni izazov predstavlja manjak osobne kritičnosti u dostatnosti ili prekomjernosti konzumacije alkohola, a nepovoljni zdravstveni pokazatelji najčešće se jave kasnije.

Da apsurd bude veći, umjerena konzumacija alkohola nosi čak i višestruke povoljne učinke na zdravlje, čak u usporedbi s osobama koje uopće ne konzumiraju alkoholna pića.

Dodatne stručne savjete potražite u Poliklinici Perić-Staničić.