Artikulacijski poremećaji kod djece: prepoznavanje, uzroci i vježbe

Dok djeca usvajaju govor, normalno je da imaju poteškoća s proizvodnjom određenih glasova, što ponekad može otežati njihovo razumijevanje. Glasovi u govoru razvijaju se postupno, u fazama – neki se usvajaju ranije, neki kasnije od drugih. Do šestog rođendana će većina djece moći proizvesti sve glasove.

Što je artikulacija i zašto dolazi do teškoća?

Pojam artikulacija predstavlja tvorbu govornih glasova odnosno rad govornih organa (usta, zubi, meko nepce i glasnice), koji su nužni za izgovor nekoga glasa.

Neka djeca mogu imati teškoća s usvajanjem ispravne artikulacije glasova. To znači da im je teže naučiti izgovoriti određene glasove ili im može trebati više vremena da nauče kako ih točno proizvesti; tada govorimo o artikulacijskom poremećaju ili poremećaju izgovora.

To je najučestaliji govorni poremećaj koji najčešće nastaje zbog pogrešnog pozicioniranja govornih organa tijekom izgovora glasa te je najveći broj djece koja dolaze logopedu upravo zbog artikulacijskih poremećaja.

Broj djece i odraslih s poremećajem izgovora jednim dijelom sve je veći i zbog toga što se sve više pažnje obraća na standarde i norme izgovora te kvalitetu artikulacije. Naime, ispravna artikulacija postala je i jedan od glavnih preduvjeta za polazak djeteta u školu. Prema nekim novijim istraživanjima, postotak poremećaja izgovora u predškolske djece kreće se čak između 20 i 30 posto.

Uzroci artikulacijskog poremećaja

Djeca s artikulacijskim poremećajima griješe pri izgovoru jednog glasa ili skupine glasova. Uzroci mobu biti:

• organski – to znači da postoje odstupanja u građi i pokretljivosti govornih organa, na primjer, rascjepi usnice i nepca, kratak frenulum, izbočenost gornje ili donje čeljusti, slabije pokretan jezik, oštećenja sluha ili
• funkcionalni – među ove poremećaje se ubrajaju nespretnost govornih organa, slabije razlikovanje sličnih glasova npr. S i Š. Oni mogu biti uzrokovani lošim govornim uzorom, dvojezičnošću ili višejezičnošću, nedovoljno poticajnom okolinom i slično.

Tipovi pogrešaka

Tipovi pogrešaka koje dijete može činiti prilikom izgovora dijele se u tri skupine:

• omisije glasova – odnose se na ispuštanje ili nečujnu realizaciju određenog glasa koji se ostvaruje pauzom, pojačanom napetošću ili produžavanjem susjednih glasova (npr. dijete umjesto ruka izgovara „uuka“, umjesto broj „booj“, umjesto Marko „Maako“…)
• supstitucija – odnose se na zamjenu jednog ili više glasova drugim glasovima (npr. umjesto lopta, izgovara „jopta“, umjesto trava „tjava“, umjesto žaba „zaba“, umjesto čarapa „carapa“, umjesto cipela „sipela“, umjesto škola „skola“…)
• distorzija – podrazumijeva nepravilan izgovor određenog glasa ili skupine glasova (npr. umekšan izgovor glasova š, ž , č…)

Najčešći artikulacijski poremećaji

Sigmatizam je najučestaliji artikulacijski poremećaj. On obuhvaća neispravan izgovor glasova S, Z, C, Č, Ć, Š, Ž, DŽ i Đ. U mlađoj dobi (do 3. godine), djeca ih najčešće zamjenjuju glasovima T i D. Kasnije se, najčešće, cijela skupina glasova izgovara interdentalno (jezik postavljen između gornjih i donjih zubi). Mogu biti zahvaćeni pojedini ili svi glasovi iz ove skupine.

Rotacizam podrazumijeva neispravan izgovor glasa R. Što je veći pomak mjesta tvorbe prema natrag, to je ispravljanje zahtjevnije.

Lambdacizam obuhvaća neispravan izgovor glasova L i LJ. Ova skupina glasova vrlo je često zamijenjena glasom J, a LJ nerijetko i s L.

Kapacizam i gamacizam je neispravan izgovor glasova K i G. Ova skupina poremećaja nije česta i ukazuje na vjerojatnost postojanja nekih organskih teškoća. Glasovi su najčešće zamijenjeni glasovima T i D.

Tetizam je poremećaj izgovora kod kojeg dijete veliki broj suglasnika mijenja glasovima T ili D. Dijete poštuje pravilo zvučnosti pa zvučni suglasnici prelaze u D, a bezvučni u T.

Tetacizam i deltacizam je neispravan izgovor glasova T i D

Razvojna linija glasova

Sada kad znamo koje sve vrste poremećaja izgovora postoje te, s obzirom na spomenutu postupnost u usvajanju ispravnog izgovora glasova, valjalo bi spomenuti u kojoj se dobi očekuje ispravan izgovor kojih glasova. Razvojna linija glasova prikazana je uz pomoć skice.

Kome se obratiti ako uočite odstupanja u govoru djeteta?

Logoped je stručnjak koji procjenjuje komunikacijski i govorno-jezični status djeteta. Procjena se obavlja direktnim opažanjem te primjenom standardiziranih i nestandardiziranih dijagnostičkih testova.

Nakon logopedske procjene, obavlja se analiza prikupljenih podataka te se piše logopedski nalaz i mišljenje. Kvalitetna dijagnostika temelj je kvalitetne i djeci usmjerene terapije.

Treba imati na umu da logoped jedini može planirati i provoditi terapiju, no u nastavku vam navodimo nekoliko zabavnih vježbi koje pomažu u razgibavanju govornih organa.

Vježbe za razgibavanje govornih organa

• puhanje svijeće, ali tako da se plamen ne ugasi, već da titra, puhanje mjehura od sapunice, puhanje kroz slamčicu u čašu vode, puhanje balona, vate, papirića, ping-pong loptice (sa slamkom i bez slamke),

• oponašanje brujanja motora vibracijom usnica (brzo, sporo),
• razvlačenje i pućenje usana (kao da se smijemo pa šaljemo pusu),
• zadržavanje olovke ili štapića između gornje usne i nosa uz pućenje usana,
• pijenje soka na slamku (držati slamku usnama),
• napuhavanje obraza,
• pomicanje jezika lijevo-desno (od kuta do kuta usana),
• kruženje vrhom jezika po usnama, unutrašnjoj strani obraza, vrhovima zubi,
• škakljanje jezikom po tvrdom nepcu.