4 koraka u oporavku nakon operacije ugradnje umjetnog kuka

Operacija ugradnje umjetnog kuka je postala jedna od najučestalijih operacija u ortopediji upravo zbog povećanog broja osoba kojima je takva operacija potrebna. Sa starenjem populacije sve su više zastupljene degenerativne bolesti zglobova, a prvi umjetni zglob koji je bio ugrađen je bio umjetni kuk.

Cilj operacije ugradnje umjetnog kuka je da se osoba nakon operacije i provedene rehabilitacije vrati normalnom životu bez ograničenja. Upravo zbog toga je sam proces oporavka iznimno bitan u cjelokupnom rezultatu provedenog liječenja.

U današnje vrijeme, zahvaljujući napretku medicine, a samim time i vrste materijala kao i operacijskih tehnika koje se koriste pri ugradnji umjetnog kuka, oporavak je značajno ubrzan i rezultati liječenja su poboljšani. Osoba koju čeka operacijsko liječenje ugradnje umjetnog kuka svakako mora biti upoznata s procesom operacije i rehabilitacije kako bi znala što očekivati tijekom liječenja i provođenja fizikalne terapije te da bi mogla aktivno sudjelovati u tim procesima.

1. korak: Važnost dobre informiranosti

Proces liječenja zamjenom potrošenog zgloba umjetnim bi trebao početi razgovorom s operaterom u kojem bolesnik treba dobiti sve potrebne informacije o samoj operaciji, ranom postoperativnom tijeku te rehabilitaciji nakon operacije. Svakako treba biti upoznat i s mogućim komplikacijama zahvata, koja je njihova učestalost i kako se te komplikacije rješavaju. Dobra informiranost bolesnika je vrlo važna u samom procesu oporavka.

Na dan operacije bolesnik treba pratiti upute medicinskog tima vezano uz dozvoljenost jela, unosa tekućine te uzimanja lijekova koji su inače dio njegove terapije. Nakon operacijskog zahvata bolesnik će biti smješten u jedinicu intenzivnog liječenja zbog praćenja i kontrole boli te vitalnih funkcija.

2. korak: Vježbe u krevetu

Neophodno je već u ranom poslijeoperacijskom periodu započeti s vježbama u krevetu (vježbe disanja, aktivacije mišića). Taj proces se započinje uz nadzor fizioterapeuta, a bitan je u prevenciji nastanka komplikacija nakon operacijskog zahvata.

3. korak: Podizanje na noge

Prema uputama operatera započinje se vertikalizacija, odnosno bolesnik se „podiže na noge“ u što kraćem vremenu nakon operacije te se započinju vježbe hoda s pomagalom (najčešće štakama), provode se vježbe jačanja mišića zdjeličnog obruča uz vježbe jačanja trupa.

Fizikalna terapija bi trebala biti individualizirana jer je svaka osoba slučaj za sebe i ima određene specifičnosti prilikom rehabilitacije. Većina današnjih endoproteza dozvoljava puno opterećenje operirane noge odmah nakon operacije što značajno olakšava sam proces. Vrlo je bitno u prvih nekoliko dana postići samostalnost bolesnika u obavljanju svakodnevnih radnji (obavljanje osobne higijene, samostalno kretanje u prostoru…). Cilj te rane rehabilitacije je bolesnikova samostalnost i sposobnost brige o samome sebi kada se vrati u svoje okruženje.

4. korak: Vježbe kod kuće i ambulantna rehabilitacija

Prilikom odlaska iz bolnice najbitnija je dobra informiranost bolesnika o tome što je dozvoljeno, kako se ponašati i koje vježbe provoditi kod kuće. Potom se nastavlja s ambulantnom rehabilitacijom gdje se usavršavaju tehnike hoda, vježbe jačanja mišića te procedure koje su usmjerene u sprečavanju poslijeoperacijske boli sve u cilju da se bolesnik što prije oslobodi pomagala za hod te se vrati normalnom životu bez ograničenja.

Uspjeh ugradnje umjetnog kuka ne ovisi samo o operaciji već i provedenoj rehabilitaciji. Vrlo je bitna  uloga bolesnika u cijelom procesu liječenja, koji mora biti dobro upoznat s ciljem i načinima liječenja te je neophodna dobra suradljivost sve kako bi se postigli rezultati koje očekujemo.

Više informacija potražite kod stručnjaka Specijalne bolnice Arithera.