10 čestih mitova i zabluda o autizmu

U društvu su i dalje prisutni brojni mitovi i stereotipni prikazi autističnih osoba koji doprinose predrasudama i stigmatizaciji. Razbijajući mitove, stvaramo informiranije i inkluzivnije društvo koje prepoznaje različite snage i izazove autističnih osoba.

#1 Autizam se može izliječiti

Ne postoji „lijek“ za autizam. To je doživotno stanje s kojim se osoba rađa. To je temeljni dio načina na koji osoba razmišlja i mnogi autistični ljudi ne žele biti izliječeni, već shvaćeni, prihvaćeni i podržani u postizanju svog osobnog potencijala.

Rana dijagnostika i pravilno usmjerena podrška mogu pomoći u razvoju vještina potrebnih za ispunjen i produktivan život. Ljudi koji kažu da su oni ili njihova djeca „izliječeni” možda su bili posebno uspješni u stjecanju vještina koje im omogućuju učinkovitije funkcioniranje u svakodnevnom životu ili je sumnja na autizam pogrešno postavljena.

#2 Autizam uzrokuju „hladni roditelji“

Ovo je zastarjela i znanstveno opovrgnuta teorija kojom se sugeriralo da je autizam „nastao“ zbog emocionalno hladnih i distanciranih majki koje nisu uspjele uspostaviti sigurnu privrženost sa svojim djetetom. Dokazano je da ova teorija nije utemeljena na činjenicama i dolazi iz vremena u kojem se na ljude koji su drugačiji gledalo kao na nešto negativno u društvu i nešto za što netko mora preuzeti odgovornost.

Suvremeni pristup autizmu usredotočuje se na višedimenzionalni okvir koji priznaje genetske, neurorazvojne i okolišne čimbenike koji su uključeni u razvoj autizma.

#3 Cijepljenje uzrokuje autizam

Znanstveni konsenzus je da su cjepiva sigurna i da ne uzrokuju autizam. Cijepljenje je ključna javnozdravstvena mjera koja štiti pojedince i zajednice od potencijalno opasnih i smrtonosnih bolesti.

Lažno prijavljena veza između cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole (MoPaRu) i autizma povučena je iz časopisa u kojem je objavljena i potpuno diskreditirana drugim istraživanjima, u znanstvenoj i medicinskoj zajednici. Provedene su brojne opsežne studije s više tisuća sudionika, no veza između cjepiva i autizma nije potvrđena.

#4 Došlo je do epidemije autizma

Dok se zabilježena prevalencija autizma razlikuje u različitim dijelovima svijeta, posljednjih je godina došlo do jasnog povećanja broja ljudi s utvrđenom dijagnozom autizma, što se u medijima često naziva i „epidemijom autizma“. To ne mora značiti da se stvarno povećao broj autističnih ljudi.

Razlozi takvog porasta nisu jasno utvrđeni, ali pretpostavlja se da su rastuće brojke rezultat niza kulturoloških i kliničkih čimbenika, uključujući društvene utjecaje koji pokreću bolju osviještenost o autizmu, te poboljšane dijagnostičke postupke i promjene u dijagnostičkim kriterijima koji omogućuju većem broju ljudi dobivanje dijagnoze autizma.

#5 Autistične osobe nemaju empatije

Uobičajena je zabluda da autistične osobe nemaju emocije ili empatije, što je potpuno netočno. Autistične osobe imaju jednake emocije i razvijaju bliske veze s važnim osobama u svom životu, kao i svi drugi. One mogu drugačije izražavati ili doživljavati emocije, no to ne znači da autistične osobe nemaju ili ne mogu suosjećati s drugim ljudima.

Neke autistične osobe mogu se boriti s prepoznavanjem i tumačenjem neverbalnih znakova u komunikaciji ili izražavanjem emocija na način koji neurotipične osobe očekuju. Za neke autistične osobe određeni „tipični“ obrasci pokazivanja naklonosti mogu biti teži, poput održavanja kontakta očima i fizičkog kontakta. Neke autistične osobe mogu imati pojačanu empatiju ili emocionalnu osjetljivost te intenzivno proživljavati svoje i tuđe emocije.

Također je važno zapamtiti da je empatija dvosmjerna interakcija. Neautističnim osobama teško je razumjeti emocije autističnih osoba jednako kao i obrnuto. Izazovi bi mogli proizlaziti iz toga kako ljudi s različitim načinima doživljavanja svijeta komuniciraju. Ovo je poznato kao problem dvostruke empatije.

#6 Autistične osobe nemaju/ne žele imati prijatelje

Autistične osobe mogu imati izazove s komunikacijom, razumijevanjem nepisanih društvenih pravila ili započinjanjem i održavanjem razgovora. Ovi izazovi mogu im otežati uspostavljanje i održavanje prijateljstva na konvencionalne načine. Međutim, mnoge autistične osobe imaju jaku želju za druženjem i stvaranje prijateljstava.

Važno je prepoznati da se način na koji autistične osobe stvaraju i doživljavaju prijateljstva može razlikovati od tipičnih društvenih normi. Presudno je poštivati i podržavati njihove preferencije, a ne pretpostavljati da ne žele imati prijatelje.

#7 Autistične osobe su agresivne i opasne za druge

Izazovi u komunikaciji i socijalnim interakcijama te senzorne različitosti mogu utjecati na to da neki autistični ljudi mogu imati teškoća u razumijevanju sebe i drugih u svojoj okolini. To može uzrokovati značajnu frustraciju i tjeskobu te rezultirati nepoželjnim ili izazovnim ponašanjem. Izazovna ponašanja normalni su dio ljudskog ponašanja i mogu nastati kao odgovor na širok raspon čimbenika, poput stresa, frustracije, tjeskobe ili fizičke nelagode. Takva su ponašanja najčešće manifestacija poteškoća koje pojedinac doživljava u određenom trenutku i nisu ograničena na autistične osobe, već se mogu javiti kod svakog pojedinca.

Vrijedno je zapamtiti da svi u nekom trenutku u svom životu možemo pokazati izazovno ponašanje. Svatko mora naučiti prevladati svoja izazovna ponašanja i pronaći ona korisnija. Za autistične osobe ovaj proces može biti sporiji i zahtijevati puno više truda. Izazovna ponašanja ne spadaju u dijagnostičke kriterije za autizam, ali temeljne značajke autizma su područja u kojima teškoće mogu dovesti do frustracije, anksioznosti i nedostatka kontrole, što u konačnici rezultira izazovnim ponašanjima.

#8 Autistične osobe nemaju smisla za humor, sarkazam ili ironiju

Mit da autistični ljudi nemaju smisla za humor nije istinit. Autistične osobe mogu imati smisla za humor i cijeniti šale i humor, baš kao i svi drugi. Bitno je prepoznati da socijalne i komunikacijske različitosti autističnih osoba mogu utjecati na njihovo razumijevanje i izražavanje humora.

Poput neurotipičnih pojedinaca, oni imaju jedinstvene osobnosti, sklonosti i stilove humora koje treba priznati i poštivati. Neke će osobe šale tumačiti doslovno, a sarkazam i suptilniji humor će im biti zbunjujući, no to ne znači da autistična osoba ne može imati vlastiti smisao za humor ili da ne može naučiti razumjeti konvencionalni humor.

#9 Sve autistične osobe imaju intelektualne teškoće

Autizam i intelektualne teškoće dva su različita stanja, iako se kod nekih pojedinaca mogu pojaviti istovremeno.

Dok neke autistične osobe mogu imati izazove u intelektualnom i kognitivnom funkcioniranju, a posljedično i u adaptivnoj domeni, mnoge druge autistične osobe imaju prosječnu ili iznadprosječnu inteligenciju.

#10 Sve autistične osobe imaju genijalne sposobnosti

Popularni medijski prikazi autizma mogu implicirati da su svi autistični ljudi visoko akademski obrazovani i genijalni u području interesa. Potvrđeno je da postoje područja u kojima autistične osobe funkcioniraju iznimno i naglašava se važnost prepoznavanja njihovih snaga. Međutim, također je važno podsjetiti se da nemaju svi pojedinci s autizmom superiorne vještine, niti bi ih trebali imati.

Shvaćanje da unatoč iznimnim snagama u jednoj domeni osobe mogu zahtijevati dodatnu podršku u drugim domenama funkcioniranja od vitalnog je značaja. Nikad ne pretpostavljajte da je osoba sposobna ili nije sposobna za nešto. Upoznajte osobu i otkrijte njezine snage!

Više o autizmu doznajte na stranicama Saveza udruga za autizam Hrvatske.