Upoznajte ADIVA ljekarnika, magistra Ivana Tičić Deda: Volim dinamičan i ispunjen radni dan

U rubrici „Riječ farmaceuta“ nastavljamo sa serijom intervjua s našim ADIVA ljekarnicima koji uvijek stoje na raspolaganju pacijentima stručnim savjetima.

Ovom prilikom vam predstavljamo Ivanu Tičić Deda, magistru farmacije s otoka Paga, koja ima više od 16 godina iskustva. Zaposlena je u zdravstvenoj ustanovi Farmapharm kao voditeljica ljekarne u gradu Pagu.

Za početak i vama postavljamo nekoliko kratkih pitanja.

1) Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadaci (magistralni…)?

I jedno i drugo.

2) Najčešća rečenica/poštapalica ljekarnika?

Pa vjerojatno bi to bilo pitanje: „Znate li kako se koristi terapija?“

3) Što je najveći stres u ljekarni?

Trenutno je to rad pod zaštitnim maskama.

4) Pacijenti koji propitkuju ili pacijenti koji „šute“?

Pacijenti koji smisleno propitkuju i saslušaju odgovor.

5) Ljekarnička kuta (hlače ili suknja)?

Hlače.

6) Kolači ili pršut?

Pršut.

7) Magistra ili ljekarnica, kako da vas zovemo?

Svejedno.

8) Da niste ljekarnik, što biste bili?

Uh, svašta sam htjela biti tijekom odrastanja.

9) Što vas pacijenti smiju pitati, a što ne?

Smiju pitati sve, pogotovo što je vezano za zdravlje.

Kako i kad ste odlučili postati ljekarnik? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se smatra liječništvo?

Ne mogu reći da sam baš odlučila postati ljekarnik. Kao studentica farmacije sam više razmišljala o nekim drugim područjima u farmaciji, ali kad sam počela odrađivati pripravnički staž u ljekarni, vrlo brzo sam shvatila da mi se jako sviđa rad u ljekarni. Tako bih rekla da je ljekarništvo odabralo mene, a ne obrnuto. Da, rekla bih da ljekarništvo doista jest poziv.

Tko ste vi privatno, što volite, što ne volite, kako provodite vrijeme?

Kad ne radim, najviše vremena provodim s obitelji, mama sam dvojice dječaka. Kad mogu, volim negdje otputovati. Volim slušati glazbu i pročitati dobru knjigu, pogotovo zanimljive i inspirativne biografije. Volim dobru spizu i druženja s dragim ljudima. Ne volim što vrijeme tako brzo prolazi i što često ne stignem baš sve što bih htjela.

Jeste li drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke dok ste studirali?

Ne sjećam se, vjerojatno jesam, ali nisam baš previše o tome razmišljala tijekom studija.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Volim rješavanje izazova, dinamičan i ispunjen radni dan, volim kad je zadovoljstvo pacijenta rezultat našeg angažmana i pružene usluge. Nema toga što baš nikako ne volim u svom poslu.

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja?

Naša ljekarna je jedina u gradu. Imamo odličnu suradnju s ordinacijama obiteljske medicine, a i znamo poimence većinu pacijenata što je zapravo vrlo uobičajeno za ljekarne u manjim mjestima. S obzirom na to da je Pag turističko mjesto, za vrijeme ljetne sezone pružamo uslugu brojnim domaćim i stranim turistima, pa je radno vrijeme ljekarne duže, pacijenata je puno više, a posao je puno dinamičniji.

Radim u timu s vrijednim, stručnim i motiviranim kolegicama u odličnoj radnoj atmosferi. Trudimo se osigurati dostupnost potrebnih lijekova našim pacijentima i odgovarajuću ljekarničku skrb tijekom cijele godine.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (kvart)?

Sama činjenica da smo jedina ljekarna u gradu već podrazumijeva da je ona od iznimne važnosti za našu zajednicu.

Jesu li  ljekarnici stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Apsolutno da, dostupni smo bez najave i naručivanja.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Koristi li se uistinu u Hrvatskoj previše lijekova?

Ne bih svrstala sve pacijente u isti koš. Ima ih koji brinu i redovito uzimaju propisanu terapiju, a ima i onih koji nisu baš tako uzorni; prekidaju terapiju ili sami mijenjaju doziranje, često zbog nuspojava ili skupe doplate ili nisu shvatili važnost uzimanja lijeka u pravoj dozi dovoljno dugo. Ne bih rekla da se  koristi puno lijekova, ali bi ukupni ishodi farmakoterapije mogli biti bolji.

Što biste voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Voljela bih kad bi pacijenti općenito imali malo više strpljenja dok čekaju svoj red u ljekarni i da ne požuruju one koji traže naš savjet. Isto tako, voljela bih da ne ulaze u bespotrebne rasprave o tome zašto ne mogu neki lijek kupiti bez recepta nakon što su im objašnjeni razlog i sama svrha recepta.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenošću već i kod djece?

Mislim da ne znaju dovoljno. Smatram vrlo važnim da djeca odmalena uče što znači briga o zdravlju, kako kvalitetno o zdravlju brinuti, zašto je važno pravilno koristiti lijekove, što znači zlouporaba lijekova, koje su moguće neželjene posljedice krive uporabe lijeka, a pogotovo da znaju filtrirati informacije koje pročitaju na raznim web stranicama, portalima i društvenim mrežama.

Je li trenutni sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Što se tiče dijela koji se odnosi na ljekarne, mislim da je generalno dobar, ali ima puno prostora za napredak. Sigurna sam da bi suradljivost pacijenata i konačni ishodi liječenja bili uspješniji kad bi sustav više uključio ljekarnike u praćenje farmakoterapije i kad bi sustavna suradnja svih zdravstvenih djelatnika bila bolja.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Imaju pravo biti informirani i neka pitaju ono što ih zanima, pogotovo ako nisu sigurni zašto im je propisana neka terapija, kako točno moraju koristiti lijek i koliko dugo.

I za kraj, najvažnija rečenica koju pacijenti moraju zapamtiti?

Brinite o svom zdravlju uvijek, a pogotovo dok ste zdravi!