Predstavljamo ADIVA ljekarnika, mag. pharm. Valeriju Vanjak: pacijent je uvijek na prvom mjestu 

Biti ljekarnik nije zanimanje, to je poziv. Magistra farmacije i ravnateljica zdravstvene ustanove Ljekarne Vales, Valerija Vanjak, taj je poziv osjetila još u ranom djetinjstvu te mu je do danas ostala predana. Njene su ljekarne u Zagrebu i Sukošanu ispunjene energijom i vedrim duhom, a svakom pacijentu posvećuju punu pažnju pružajući stručne savjete.

Upoznajte našeg ADIVA ljekarnika, magistru Vanjak.   

Za početak, pripremili smo za vas nekoliko „brzopoteznih“ pitanja.

1. 1 Rad s pacijentima ili ostali ljekarnički zadatci (magistralni…)?

Naravno, rad s pacijentima. Ljekarna bi trebala uvijek biti primarno orijentirana radu s pacijentima. Svi drugi zadaci se također moraju uredno odrađivati, ali pacijent je uvijek na prvom mjestu.

1. 2. Najčešća rečenica/poštapalica ljekarnika?

Ne bih rekla da u Hrvatskoj postoji neka uvriježena rečenica koja se može smatrati specifičnom isključivo za ljekarnike.

1. 3. Što je najveći stres u ljekarni?

Smatram da u ljekarni ne smije postojati stres, barem sa strane ljekarnika. Ako su radni procesi  dobro organizirani, posao u ljekarni nije stresan.

1. 4. Pacijenti koji propitkuju ili pacijenti koji „šute“?

U svakom slučaju, komunikacija mora biti obostrana u svrhu što boljeg savjetovanja.

1. 5. Ljekarnička kuta (hlače ili suknja)?

U našim ljekarnama su svi ljekarnici odjeveni kompletno u bijelo, dok kolegice individualno biraju između hlača i suknje, uglavnom ovisno o godišnjem dobu.

1. 6. Kolači ili pršut?

S obzirom na to da sam iz Drniša, sigurno očekujete da ću reći pršut, ali ipak – kolači.

1. 7. Magistra ili ljekarnica, kako da vas zovemo?

Nije potrebno da me oslovljavate titulom. Dovoljno je da me zovete imenom.

1. 8. Skriveni talent?

Slikam i sviram saksofon.

1. 9. Da niste ljekarnica, što biste bili?

Da nisam ljekarnica sigurno bih izabrala neko humanitarno zanimanje.

1. 10. Što vas pacijenti smiju pitati?

Pacijenti uvijek mogu pitati što žele, to ne možemo predvidjeti. Mi smo tu da im pružimo stručan odgovor ili savjet.

1. 11. A što ne?

Nema pitanja na koje nema odgovora.

Molim vas da nam se ukratko predstavite.

Ja sam Valerija Vanjak, magistra farmacije te ravnateljica zdravstvene ustanove Ljekarne Vales koja djeluje 23 godine, s ljekarničkim jedinicama u Zagrebu i Sukošanu. Prije osnivanja te zdravstvene ustanove, radila sam u marketingu u farmaceutskoj industriji, u nekim ljekarnama i u medicinskoj školi kao predavač.

Kako i kada ste odlučili postati ljekarnica? Je li ovo zanimanje također poziv kao što se smatra i liječništvo?

Još kao curica sam sanjala o tome da postanem ljekarnica, ne znam zašto. Nisam imala nikakve dileme oko toga. Ta želja je ostala snažna i tijekom mog odrastanja te je odredila moj životni put, obrazovanje i profesionalnu karijeru.

Da naravno da je naše zanimanje poziv kao sto se smatra liječništvo. Za odabir zanimanja u ljekarništvu, kao i u liječništvu, treba postojati isti motiv. Sva zanimanja u sklopu zdravstvenog sustava su nedjeljiva i jednako bitna.

Tko ste vi privatno, što volite, što ne volite, kako provodite vrijeme?

Privatno sam, prije svega, majka četvero djece. Jako sam društvena i otvorena osoba. Zbog posla i obitelji, živim na tri lokacije: Frankfurt, Zagreb i Zadar. Nikad mi nije dosadno, vrijeme najviše provodim u radu, ali uvijek nađem vremena za ugodne trenutke sa svojom obitelji i dragim prijateljima. Imam i svoje hobije, rado putujem… Puno je toga sto volim.

Ono što ne volim je laž.

Jeste li tijekom studija drugačije zamišljali svoj radni dan i zadatke?

Iskreno, tijekom studiranja nisam o tome razmišljala, vjerujem kao i većina studenata. Uživala sam u studentskom životu.

Što volite, a što ne u svom poslu?

Posao nikada ne dijelim na taj način. Ja volim svoj posao, pa tako i sve što ide s njim. To je kao i ostalo u životu; ako čovjek sebe uvjeri da nešto ne voli raditi, svaki put će mu biti muka to napraviti ili će odustati. Čemu onda?

Kako biste opisali svoju ljekarnu i svoj tim? Što vas izdvaja?

Svoju ljekarnu ne mogu opisati drugačije nego tako da krenem od svog tima. Osim što je riječ o stručnim i vrijednim pojedincima, rekla bih da nas tim krasi vedar duh i velika energija. Stalno se unaprjeđujemo, pojedinačno i kao tim, kako bismo našim pacijentima pružili što bolju uslugu. Također se trudim da ljekarna i sa svojim prostorom bude ugodan ambijent za pacijenta. Rekla bih da je ono što nas izdvaja upravo izraziti fokus na zadovoljstvo naših pacijenata, kroz brigu o njihovom zdravlju.

Ima li i vaša ljekarna anegdote? Ili pacijenti, biste li podijelili koju s nama?

Naravno da anegdote postoje, kao i svugdje, no radije bih vam ispričala jednu iz osobnog života. Naime, tijekom mog rada u ljekarni u Njemačkoj, gospođu koja mi se obratila da ima  problem s mjehurom sam odvela do zahoda, umjesto da joj dam lijekove. Dogodio se taj nesporazum uslijed jezične barijere, dijalekta, spleta okolnosti, kako god, da ne ulazim u detalje, ali smijeh je bio do bola.

Što vaša ljekarna znači za vašu zajednicu (kvart)?

Smatram kako je usluga koju pružamo od iznimne važnosti za našu zajednicu. Uostalom, to nam često potvrđuju i sami pacijenti. Željela bih naglasiti kako je naša ljekarna aktivna i na digitalnim platformama, prije svega na društvenim mrežama, gdje kroz edukativni sadržaj također savjetujemo pacijente.

Jeste li stvarno najdostupniji zdravstveni radnici?

Da, jesmo. Kako zbog dostupnosti ljekarni u svim dijelovima Hrvatske, tako i zbog educiranosti  ljekarnika koji se svakodnevno i neposredno susreću s pacijentima i njihovim pitanjima i problemima.

Brinu li vaši pacijenti dovoljno o svom zdravlju? Koristi li se uistinu u Hrvatskoj previše lijekova?

Dio pacijenata je uzoran u brizi za svoje zdravlje, no generalno gledajući, mislim da stanje može biti i bolje. Po pitanju korištenja lijekova, mogu samo komentirati onaj dio koji se odnosi na ljekarne. Ne bih rekla da pacijenti koriste previše lijekova.

Što bi voljeli promijeniti kod pacijenata ili nas naučiti?

Voljela bih kad bi pacijenti bili dosljedni kod uzimanja terapije. Naime, često pacijenti na svoju ruku mijenjaju propisanu terapiju, vodeći se savjetima koji dolaze od poznanika ili prijatelja, pritom zanemarujući upute liječnika i ljekarnika.

Znaju li djeca dovoljno o farmaciji, ima li potrebe za zdravstvenom pismenosti već i kod djece?

Mislim da ne znaju. U svakom slučaju, djecu bi trebalo upoznati barem s opasnostima neodgovornog korištenja lijekova te mogućim neželjenim posljedicama.

Je li trenutni sustav zdravstva i farmacije dobar za naše pacijente?

Sustav farmacije je, prema mom mišljenju, jako dobar za pacijente i ne zaostaje za onima iz drugih država.

Što biste mijenjali? Imamo li se pravo žaliti kao pacijenti?

Smatram kako je potrebno unaprijediti trenutno stanje zdravstvenog sustava u cjelini, no optimistična sam da će do toga i doći. Vjerujem da pacijenti mogu biti zadovoljni dijelom zdravstvenog sustava koji se odnosi na ljekarne.

Što biste savjetovali svojim pacijentima?

Savjetovala bih pacijentima da svaki savjet vezan uz njihovo zdravlje traže isključivo od struke, od svog liječnika i ljekarnika.

Koja je najvažnija rečenica koju pacijenti moraju zapamtiti?

Neka vam vaše zdravlje uvijek bude na prvom mjestu.