Sepsa: Što je uzrokuje, koji su simptomi i tko joj je podložan

Sepsa je za život opasno stanje u kojem organizam, odgovarajući na infekciju, zapravo uništava vlastite organe. Naime, do danas nije u potpunosti poznat mehanizam nastanka, odnosno razvoja sepse, ali nastaje kao posljedica septikemije, odnosno prodora bakterija u krv i širenja njihovih toksina.

Organizam se brani, razvija se opsežan upalni odgovor, no zbog zahvaćenosti mnogih organa dolazi do njihova zatajenja. Iako se smatra jednim od najpreventabilnijih stanja, često je sepsa neprepoznata ili prekasno prepoznata te je uzrok milijuna smrti širom svijeta. Stoga je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) počela obilježavati Svjetskog dana sepse kojim se promiče svjesnost o sepsi, prevencija te prepoznavanje prvih simptoma i znakova kako za stručnjake, tako i za stanovništvo.

Simptomi sepse, posebno u samom početku, često su zamijenjeni nekim drugim bolestima jer su vrlo općeniti, no nastaju uvijek kao posljedica teške infekcije

Naime, Svjetska zdravstvena organizacija objavila je kako se u državama koje imaju dobar i relativno bogat zdravstveni sustav, poput onih u Americi i Europi, sepsa javlja kod 500 do 700 oboljelih na 100.000 stanovnika, što je godišnje više od novodijagnosticiranih tumora. Procjene su da godišnje u svijetu sepsa zahvati 20 do 30 milijuna ljudi te prouzroči više od 6 milijuna smrti djece te više od 100.000 smrti rodilja. U javnosti sepsa nije toliko naglašena kao uzrok smrti jer zapravo nastaje kao komplikacija neke dokazane infekcije. No činjenica je da se sepsa može spriječiti cijepljenjem, higijenskim mjerama i ranim prepoznavanjem znakova bolesti, čime se znatno može umanjiti stopa smrtnosti.

Starije osobe i djeca su podložniji razvoju sepse

Sepsu može dobiti svatko, no češća je kod male djece i starijih osoba te onih koji imaju oslabljeni imunosni sustav, kao što su svi bolesnici s kroničnim bolestima bubrega i jetre, dijabetičari, oboljeli od karcinoma i osobe s teškim ranama od opeklina ili dekubitusa. Sve veći porast otpornih (rezistentnih) mikroorganizama pogoduje i većoj pojavnosti sepse, a treba znati da gotovo 80% slučajeva dolazi iz izvanbolničkih uvjeta. Kod novorođenčadi je rizik za razvoj sepse veći ako su prerano rođeni, s malom porođajnom tjelesnom masom, s niskim Apgar indeksom i ako je kod majke dokazana prisutnost bakterije streptokok grupe B. Uzročnici sepse kod novorođenčadi mogu biti virusi, bakterije i gljive. Virusni uzročnici su enterovirusi, virus herpesa ili adenovirus, a bakterijski su najčešće Escherichia i streptokok grupe B. Starije osobe su podložnije razvoju sepse ako su kronični bolesnici ili im je oslabljen imunosni sustav zbog duljeg boravka u bolnici ili duljeg mirovanja. Kod njih sepsa najčešće nastaje kao posljedica urinarne infekcije ili upale pluća, a zbog slabosti organizma smrt nastupa u više od 50% slučajeva.

>>Hepatitis A poznat je kao žutica, a najopasniji su hepatitis B i C, prozvani tihim ubojicama jer često bez prepoznatljivih simptoma postupno od njih teško strada jetra<<

Simptomi sepse, posebno u samom početku, često su zamijenjeni nekim drugim bolestima jer su vrlo općeniti, no nastaju uvijek kao posljedica teške infekcije. Najčešći prvi simptom su visoka tjelesna temperatura i groznica, a daljnji razvoj simptoma ovisi u kojem organu se razvila infekcija. Širenjem upale javljaju se ubrzan rad srca, ubrzano i plitko disanje te pojačano znojenje, potom vrtoglavica i opća slabost, zbunjenost i promjene mentalnog statusa poput snažnog osjećaja propasti ili straha od smrti, mučnina praćena proljevom ili povraćanjem, bolovi u svim mišićima, hladna koža i ekstremiteti te izostanak mokrenja. Kako sepsa napreduje i kako je pojedini organ zahvaćen, tako su sve jasniji i teži simptomi – na kraju nastaje septički šok u kojem pada tlak te nastupa smrt.

Rizičnim skupinama savjetuje se cijepljenje

Liječenje sepse počinje liječenjem infekcije koja je prouzročila širenje bakterija, i to prije svega primjenom antibiotika, a ponekad i kirurškim putem ako je moguće “čišćenje” žarišta infekcije. Antibiotici se određuju prema kliničkim smjernicama ovisno o organu koji je prvi zahvaćen infekcijom i ovisno o tome je li infekcija nastala u bolnici ili izvan nje. Nužno je izolirati uzročnika infekcije, odnosno prisutnost uzročnika u krvi i u zahvaćenom organu jer se često javljaju takozvane miješane infekcije. Naime, zbog početne infekcije nekim mikroorganizmom, a zbog slabosti imunosnog sustava osobe nerijetko se razvije infekcija nekim drugim mikroorganizmom. Oboljelom se održavaju ostale funkcije uz nadoknadu tekućine i elektrolita te ostalih postupaka u jedinici intenzivne njege.

Rizičnim skupinama savjetuje se cijepljenje, prije svega protiv gripe i pneumokoka (koji uzrokuje upalu pluća). Pri nastanku ozljeda i rana nužno je provoditi dobre higijenske mjere te ne zanemarivati male rane. U slučaju infekcije, posebno urinarne ili upale pluća, treba se strogo pridržavati uputa liječnika te uzimati sve propisane lijekove. Kako uspjeh liječenja sepse ovisi o brzini djelovanja, odnosno skraćenju vremena u kojem se bakterija širi organizmom, nužno je podučiti sve rizične skupine stanovništva. U slučaju postojanja infekcije ili čak i sumnje na infekciju, a uz pojavu povišene tjelesne temperature, ubrzanog rada srce, otežanog disanja, promjena na koži, izraženog umora ili zbunjenosti, valja se hitno javiti liječniku.