Osnovni lijekovi koje svaka zemlja treba imati na svojoj listi
Svjetska zdravstvena organizacija određuje Listu osnovnih lijekova koji su minimum zahtjeva za osnovnu medicinsku skrb
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), osnovni lijekovi su oni koji zadovoljavaju osnovne prioritete liječenja stanovništva. Svaka država ima pravo odrediti svoju osnovnu listu lijekova te bi se na njoj trebali naći svi koji se nalaze i na listi Svjetske zdravstvene organizacije.
Lista je osmišljena tako da uključuje lijekove s dokazanim terapeutskim učinkom, koji se primjenjuju u slučajevima hitnih bolesti i koji su nerezistentni ili barem manje rezistentni na uzročnike bolesti. Kako se SZO brine o cijelom svijetu, važno je da na tu listu budu uključeni lijekovi koje si mogu priuštiti sve zemlje, kako visoko razvijene tako i one u razvoju te nerazvijene.
Lista popisuje lijekove koji su minimum zahtjeva za osnovnu medicinsku skrb, na osnovi trenutačnog stanja zdravlja svjetskog stanovništva te procjene budućih zdravstvenih potreba, posebno uključujući hitna stanja poput ratnih zbivanja, elementarnih nepogoda ili naglog izbijanja neke epidemije.
Kako se SZO brine o cijelom svijetu, važno je da na tu listu budu uključeni lijekovi koje si mogu priuštiti sve zemlje, kako visoko razvijene tako i one u razvoju te nerazvijene
Stari i pouzdani lijekovi
Vrlo je zanimljivo vidjeti koji su to lijekovi kojima se mogu liječiti osnovna stanja, posebno ona hitna koja ugrožavaju zdravlje cijele populacije. Acetilsalicilna kiselina, pod nazivom Aspirin, prvi je sintetski lijek uveden u liječenje davne 1897. godine, antibiotik penicilin 1941., antimalarik 1943. i antituberkulotik 1944. godine. Pedesetih godina prošlog stoljeća proizvedeni su inzulin i lijekovi za psihičke poremećaje.
SZO je prvu osnovnu listu lijekova donio 1977. godine te se na njoj nalazilo 208 osnovnih lijekova namijenjenih liječenju zaraznih i nezaraznih bolesti. Uključivala je ove lijekove, a uključuje ih i danas. Lijekove s Liste koriste i međunarodne organizacije poput UNICEF-a i UNHCR-a u svojem djelovanju pomoći raznim zemljama i njihovu ugroženom stanovništvu.
Što je trenutno na listi?
Trenutačno je važeća Lista iz kolovoza 2017. godine. Na njoj se nalaze uglavnom stari i dobro poznati lijekovi, a većina modernih lijekova nije uključena, osim onih koji predstavljaju velik napredak u liječenju ili su jedini mogući izbor za liječenje neke bolesti.
Tako su na toj listi zaista samo najnužniji lijekovi poput lijekova protiv bolova – acetilsalicilna kiselina, paracetamol i ibuprofen, a za jake bolove kodein, fentanil i morfin, iako danas postoje deseci drugih lijekova.
Za liječenje povišenog krvnog tlaka na Listi se nalaze samo amlodipin, bisoprolol, enalapril, hidroklorotiazid i losartan, odnosno prvi i najstariji lijekovi iz svoje skupine.
Lijekovi za liječenje lokalnih infekcija uključuju pak samo tri lijeka – antibiotik mupirocin te kalijev permanganat i sulfadiazin srebro, dva lijeka koja se primjenjuju više od stotinu godina.
Kao antiseptici popisani su alkohol, povidon-jod i klorheksidin, također vrlo stari lijekovi. Protiv tjeskobe naveden je samo diazepam, iako znamo da ih ima mnogo, kao i lijekova za liječenje depresije, od kojih su navedena samo dva – amitriptilin i fluoksetin.
No kako se SZO brine o cijelome svijetu, na toj se listi nalazi i velik broj lijekova koji su u Hrvatskoj posve nepoznati i, nadajmo se, nepotrebni, poput onih za razne tropske infekcije ili pak lepru.
Ključni, prateći i rezervni antibiotici
S obzirom na činjenicu da je u cijelom svijetu velik problem s rezistencijom uzročnika (prije svega bakterija) na mnoge antibiotike, Osnovna lista SZO-a antibiotike dijeli u tri skupine: ključne, prateće i rezervne. Ključni antibiotici su oni koji se primjenjuju prvi prema protokolima liječenja infekcija, a potom slijede prateći koji imaju veću mogućnost nastanka rezistencije mikroorganizama. Zato se prateći antibiotici smiju primjenjivati samo za točno određene infekcije i prema točno utvrđenim smjernicama. Posljednja skupina, rezervni antibiotici, uključuje lijekove koji se smiju koristiti samo kad su iskorištene sve druge mogućnosti liječenja za život opasnih infekcija, a koje nisu dale rezultat. Rezervni antibiotici moraju biti pod strogim nadzorom kako bi se osiguralo da za posebno rezistentne sojeve mikroorganizama postoji barem neki način obuzdavanja infekcije i njezina širenja.
Hrvatska lista još je šira
Za Hrvatsku Osnovnu listu lijekova određuje tim stručnjaka, a odobrava je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Uključuju se medikoekonomski najsvrsishodniji lijekovi za liječenje svih bolesti. Ako je osiguranoj osobi propisan recept u primarnoj zdravstvenoj zaštiti na temelju medicinskih indikacija, osiguranik ima pravo u cijelosti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja ostvariti lijekove s Osnovne liste lijekova. Naša Osnovna lista sadržava znatno više lijekova od onih koji su popisani na Osnovnoj listi SZO-a, a koji su dostatni za osnovno liječenje stanovništva.