Micelarne otopine su „must have“ svake kozmetičke torbice, no što je to?

Micelarne otopine su već dugo u primjeni u proizvodima za kožu, najčešće kao losioni za čišćenje lica i uklanjanje šminke. Nije ih potrebno ispirati jer ne isušuju kožu niti je na neki drugi način iritiraju pa ih dermatolozi posebno preporučuju osobama s osjetljivim, suhim i problematičnim tenom.

Pojam micelarno ne predstavlja nikakav poseban kemijski spoj, odnosno supstanciju, nego je rezultat kemijsko-fizikalnih procesa. No za razumijevanje čišćenja možda je dobro krenuti od samog početka, a to je sapun.

Tisuće godina sapuna

Prema arheološkim nalazima, čini se da je „bolje pranje“ otkriveno u Babilonu negdje oko 2800 g. pr. Kr. Naime, perući rublje ispod brda na kojem su životinje žrtvovane i zapaljene, Babilonci su primijetili da se rublje bolje pere u smjesi koja se ispirala s brda, a to su bile životinjske masnoće i pepeo. Uskoro su Babilonci postali prvi poznati proizvođači sapuna.

Staroegipatski Papirus Eberus spominje izradu sapuna iz životinjskih masnoća i ulja biljaka, a antički povjesničar Plinije Stariji opisuje feničansku izradu sapuna iz kozjeg loja i pepela.

Mala lekcija iz kemije

Sapun je alkalna sol viših masnih kiselina, a one se nalaze u masnoći životinja, posebno u loju, ili ulju biljaka. U pepelu, ovisno o tome koje drvo je izgorjelo, nalazi se više ili manje kalija, kalcija i magnezija u obliku oksida, koji pak otapanjem u vodi daju hidroksid, odnosno lužinu. Kad se uz zagrijavanje pomiješaju masti i pepeo, odnosno više masne kiseline i lužnati spojevi, nastaje kemijski spoj – alkalna sol viših masnih kiselina, odnosno sapun. Danas se saponifikacija provodi kuhanjem masnoća s natrijevom lužinom, a ovisno o vrsti masnoće razlikuje se vrući postupak do 130 °C ili hladni postupak do 35 °C, a koji pristaše ekologije koriste za izradu kućnih sapuna.

U posljednje vrijeme pojam micelarne formule proširio se i na druge proizvode za čišćenje. Filozofija čišćenja je identična – naime, micele su te koje uklanjaju nečistoće

Stručno gledajući, sapun je površinski aktivna tvar i omogućuje uklanjanje nečistoća zahvaljujući kemijskoj strukturi svojih molekula. Molekula sadrži hidrofilni dio koji se okreće prema vodi i hidrofobni dio koji se okreće prema prljavštini koja je zapravo masna. Tako se smanjuje površinska napetost te sapun na sebe veže prljavštinu i otapa je u vodi, odnosno uklanja sa sredstva koji čistimo. Jednako vrijedi za kožu, tkanine ili bilo koju površinu koju čistimo. Deterdženti nisu ništa drugo nego sapuni koji umjesto prirodnih masnoća sadrže organske površinske tvari koje se zovu tenzidi, a sadrže i omekšivače vode koji olakšavaju njihovo djelovanje.

Dragocijene micele

Pri ovoj fizikalnoj reakciji orijentiranja molekule sapuna prema nečistoći stvaraju se manje čestice masne nečistoće okružene molekulama sapuna. Prema tome, micele su sastavljene od nekoliko desetina ili stotina molekula čije su hidrofilne grupe okrenute prema vodi, a hidrofobni lanci okrenuti jedan prema drugome. Zapravo u micelarnoj vodi se već nalaze micele, vrlo fine čestice, pojednostavljeno, sitne kuglice za čišćenje emulgirane u vrlo mekoj vodi i to u potrebnoj kritičnoj micelarnoj koncentraciji.

Koncentracija sapuna ili deterdženta pri kojoj je došlo do formiranja micela naziva se kritična micelarna koncentracija i ona predstavlja koncentraciju na kojoj se postiže maksimalna sposobnost pranja. Tako nastale micele, male čestice prljavštine, daljnjim trljanjem i ispiranjem uklanjaju se s površine koju čistimo. Objašnjenje tvorbe micela i njihov nastanak dao je kanadski kemičar James William McBain 1913. godine.

Bez alkohola, parfema i boja

U proizvodnji kozmetičkih micelarnih otopina za tvorbu micela koriste se tenzidi koji uglavnom pripadaju kemijskoj skupini estera masnih kiselina, ponajviše propilenglikola. Zapravo u micelarnoj vodi se već nalaze micele, vrlo fine čestice, pojednostavljeno – sitne kuglice za čišćenje emulgirane u vrlo mekoj vodi, i to u potrebnoj kritičnoj micelarnoj koncentraciji. Na površini kože nečistoće, šminka i suvišan sebum prianjaju na lipidni dio micele čuvajući hidrolipidni film kože. Voda u kojoj su micele emulgirane najčešće je termalna voda obogaćena sastojcima s umirujućim i protuupalnim učinkom. Nakon čišćenja lica nije potrebno ispiranje jer je voda iz vodovoda često pretvrda za kožu i dodano je isušuje. Micelarne otopine ne sadrže alkohol, parfeme ni boje.

Micele svuda oko nas

U posljednje vrijeme pojam micelarne formule proširio se i na druge proizvode za čišćenje. Filozofija čišćenja je identična – naime, micele su te koje uklanjaju nečistoće. Kad se navode kao sastav deterdženta za pranje rublja ili omekšivača, to zapravo znači da u tim proizvodima ima manje ili uopće nema klasičnih sapuna i deterdženta koji, osim nečistoće, uklanjaju sve masnoće, nego oni sadrže pripremljene micele, slično kao u kozmetičkim proizvodima. To znači i da je pranje proizvodima koji sadrže micele bolje te se stvari manje isušuju i oštećuju pa bi tkanine dulje trebale biti nježnije i znatno ugodnije prema koži. To pak znači da se izbjegavaju i moguće iritacije kože koje izaziva nedovoljno ispran deterdžent iz rublja ili tvrdoća same tkanine nakon pranja.